Prvi pregled statičara čeka još više od 20 tisuća kuća u potresom pogođenom području Sisačko-moslavačke županije. U nekima od njih ljudi borave ili povremeno ulaze a da ne znaju koliko je to (ne)sigurno, zato željno iščekuju da im se na vratima pojavi dvočlani tim sa žutim kacigama Centra za potresno inženjerstvo.
U stožere Centra svakodnevno dolaze stručnjaci sa svih strana, svatko u svom aranžmanu, a kako tko dođe, po dvoje ih šalju na adrese koje su vlasnici prijavili da imaju oštećenja. U obilasku kuća na jedan smo se dan pridružili građevinskom inženjeru Stjepku Devaldu i arhitektici Ivani Haničar Buljan, koji s iskustvom zagrebačkog potresa odlaze u Glinu pomoći kad god mogu. U četvrtak su krenuli od kuća u središtu Gline, od kojih neke na prvi pogled izgledaju gotovo netaknuto, baš kao kuća u Petrinjskoj 5.
Statičari s knedlom u grlu
O zastrašujućem doživljaju Željka Zibar ne želi ni govoriti, zanimalo ju je samo – gdje da stane zatekne li se u kući kad ponovno počne tresti? No statičar nakon početnog pregleda, lupkanja čekićem u pukotine te obilaska katnice stare više od sto godina, koja zahvaljujući dobrom održavanju izgleda puno mlađe, nije imao dobre vijesti. Konstrukcija kuće otkazala je.
– Oštećenja valja injektirati i na tome ne treba štedjeti. Kuća može postati sigurna za život, međutim vaša kuća nije otporna na potrese i može se srušiti kod novog potresa. Nije se srušila zbog izrazito masivnih zidova i to je sreća. Zbog takvih zidova su neke stare zgrade, koje nisu pretrpjele velike intervencije ni mahnito rušenje zidova, ostale stajati, no konstrukcija nije otporna na horizontalnu silu – kazao je S. Devald.
I Haničar Buljan u aplikaciju je upisala kako je kuća neuporabljiva i treba hitnu sanaciju zbog oštećenja nosive konstrukcije, a prijeti i urušavanje krova pa je zbog opasnosti za prolaznike treba ograditi. Dvije kuće dalje u prizemnici Bogdanke Haler iz 1964. godine izvana također ništa ne ukazuje na problem. U sobama ima pukotina, drveni grednik pomicao se drugačije od zidova, ali po silasku s tavana statičar je vrlo zabrinut.
– Imate opasan problem s dimnjacima i hitno ih treba ukloniti. Dva manja dimnjaka samo što se ne sruše, a treći, najveći, nisam se usudio taknuti da ga ne izbacim iz ravnoteže. Svi dimnjaci definitivno padaju uz malo jači potres, a kako nemate kruti strop, nema ih što zadržati i moguće je da vam padnu na glavu i pritom povuku strop – iznosi Devald i krhku umirovljenicu upućuje da boravi isključivo u dijelu kuće koji nije pod dimnjacima, a to je tek dograđena kuhinja i malena blagovaonica pod dekom.
– Hoćete li da vam prenesem krevet tu? – nudi statičar. Žena ga odvraća riječima da je glomazni krevet nemoguće prenijeti, na što on predlaže da joj prenese bar nadmadrac. Po izlasku iz kuće zamoli susjeda da gospođi privremeno učvrsti dimnjake nekim špagama, dok ih ne dođu ukloniti. Trenuci su to kad je teško okrenuti leđa jer znaš da ostavljaš nemoćnu osobu u rizičnoj situaciji. Inženjeri nerijetko iz kuća izlaze s knedlom u grlu, rekao nam je to i koordinator glinskog stožera Igor Sušilović.
– Znali su statičari doći sa suzama s terena. Prvo ih je šokiralo u kakvim su uvjetima neki ljudi živjeli prije ovoga, a tragedija koja se dogodila samo je pogoršala tu situaciju i još više ih izložila opasnosti. Ono na što se teško bilo tko od nas može pripremiti jest psihološka uloga. Kreneš utješiti čovjeka, dati toplu riječ. Možda je najteži dio posla kad čovjeku moraš reći: kuća vam više nije uporabljiva – opisao je taj glinski inženjer naglašavajući da su ovo sada brzi pregledi koji trebaju pokazati ljudima jesu li sigurni ili nisu.
Crveno ne znači rušenje
Neke se stvari pritom krivo prenose.
– Crvena naljepnica ne znači automatski da je kuća za rušenje, već da je neuporabljiva. Može biti neuporabljiva zbog vanjskog utjecaja, recimo ako sa susjedne, veće kuće zabat prijeti rušenjem na tu kuću koja je, možda, za zelenu naljepnicu, ali zbog opasnosti koja joj prijeti trenutačno je neuporabljiva. Znači, kad se ukloni opasnost, bit će u redu. Druga kategorija neuporabljivosti je zbog oštećenja, no ni to ne znači da je kuća za rušenje. Tko može reći u ovoj fazi je li kuća za rušenje ili nije?! To će se naknadno odlučivati. Crveno znači da je neuporabljivo. Možda će se moći sanirati pa da bude bolja nego prije potresa, a možda će se u najgorem slučaju morati ukloniti, no to nije sada ova faza – objašnjava Sušilović.
Susjedni objekt vjerojatno je uzrokovao napuknuće zida kuće Stjepana Krznarevića, smještene preko puta stadiona glinskog NK Banovca. Injektiranjem se može popraviti, a i trebalo bi to napraviti s obzirom na to da je ujedno to nosivi zid za terasu. Kuća obitelji Ive Sremića najnovija je, dovršena 2018. godine. Sagrađena je na mjestu stare, dobivene umjesto obnove, no ta stara bila je tako loša da su je morali srušiti. Iako bez fasade, nova kuća je čvrsta, bez oštećenja, do jedne neočekivane pukotine na nosivom zidu i još jedne u kupaonici.
– Bit će da su nešto sfušali – odmahuje rukom Sremić. Ne brine se jer, za razliku od tolikih, njegova je obitelj ipak u svom toplom domu. A u petak navečer, uoči zaključenja ovog broja, stigla je vijest da su tokom dana dečki iz DVD-a Krapina uklonili opasne dimnjake s kuće gospođe Haler!
Ovo mi je neki stručnjak-statičar..... KAŽE "zamolio sam susjeda da dimnjak osigura špagama"..... Zamisli sašpagama, pa nije dimnjak kobasica