Hrvatska je dobila još jedan zasluženi šamar iz Bruxellesa! Taj se šamar osjetio već proteklih dana kada su i premijer i ministri odjednom počeli na sav glas govoriti o tržišnom natjecanju, da su oni za slobodno tržište, pa o tome da treba voditi brigu o novcu poreznih obveznika, da taj novac treba zaštititi, i sve u tom tonu koji do prije eskalacije krize u Uljaniku baš i nismo imali prigode čuti tako glasno i jasno! Jer je u Hrvatskoj tržišno natjecanje više floskula nego stvarnost, i jer se u Hrvatskoj godinama taj isti novac poreznih obveznika baca u vjetar, u rupe bez dna, i to milijarde i milijarde kuna! I nikome ništa! Niti je itko odgovarao za takvo neodgovorno ponašanje, niti je biračko tijelo kaznilo takvo ponašanje!
Ali da je Bruxelles opalio tihi šamar, prvi je to svojim promijenjenim izjavama pokazao premijer Plenković, koji inače jako pazi kako će njegovo ponašanje, njegovo vladanje biti ocijenjeno u Bruxellesu. Na toj promijenjenoj putanji našli su se dakako i ministri poslušnici, od Zdravka Marića do Darka Horvata i drugih, što je ponajbolje pokazao i ministar financija Marić u nedavnom razgovoru za Večernjakov Obzor. I tako se opet pokazalo da se u Hrvatskoj nešto nabolje može pokrenuti i promijeniti samo kad naraste pritisak izvana, poglavito iz Bruxellesa, i kad naši političari budu toliko pritisnuti uza zid da više ne mogu ništa drugo nego poštovati europska pravila koja smo preuzeli onog dana kad je Hrvatska potpisala pristupanje Europskoj uniji.
I tako još jednom ponavljam i naglašavam, kako bi to bilo da nismo u Europskoj uniji danas, da nam Bruxelles ne dijeli zaslužene packe? Mislite li da bi se govorilo o zaštiti novca poreznih obveznika? Ili bi se odjednom zaklinjali u tržišno natjecanje? Taman posla! Novac bi se dijelio šakom i kapom, i u Uljanik bi već bilo ulupano tko zna koliko dodatnog novca iz državnog proračuna, tko zna koliko bi novih jamstava bilo izdano! I tko bi to sve platio! Ceh bi platili porezni obveznici, građani, svi drugi, a ne oni koji su o tome odlučivali. Oni su si davno osigurali da imaju dovoljno i za sebe i za svoje potomke.
Jer da nije tako, da naši političari imaju muda, da rade svoj posao kako treba, zašto bi nam u Zagreb došla povjerenica Europske komisije za tržišno natjecanje Margrethe Vestager te usred Banskih dvora sve njih podsjetila i upozorila da u slučaju Uljanika treba paziti da kompanija ne dobije konkurentsku prednost u odnosu na ostale, a kada je riječ o odgovornosti prema novcu poreznih obveznika, važno je da on ne bude protraćen, nego da restrukturiranje dovede do dugoročne održivosti?!
Nisu li naši političari to trebali odavno znati i to primijeniti u praksi? I je li ovaj posjet povjerenice premijeru zapravo trebao kao smokvin list, da javnosti pokaže da on ne može ništa učiniti za Uljanik i u drugim sličnim slučajevima zbog Bruxellesa? Nije li se moglo i bez povjerenice odavno već kazati da država ne može više ništa, i pod cijenu da Uljanik ode u stečaj, ili bilo kakva slična tvrtka koja je izgubila svoju poziciju na tržištu? I nije samo Uljanik u pitanju, godinama imamo niz primjera u kojima je protraćen novac poreznih obveznika, a da se problemi i dalje ne rješavaju. Oni će sada doći na naplatu, baš kao što je došao Uljanik.
Ili, kako je to dobro sumirao Davor Huić iz Udruge poreznih obveznika „Lipa“: „Škola za pačiće male... Koji su to osnovni principi koji se moraju poštovati? Zvuči vrlo jednostavno, i jest jednostavno. Principi koji su Zapad učinili time što jest – jednostavni su i svima razumljivi. Dakle, jednaka pravila igre za sve, a ne seljačko biranje “favorita”. I drugo, nemojte bacati novac u rupe bez dna, imajte poštovanja prema ljudima koji pošteno rade i plaćaju poreze! Sad samo to treba i provesti, bez muljanja i otimanja. Mislim da će ovaj put tako i biti!“
Upravo tako, prolazi vrijeme muljanja i otimanja, i hvala Bruxellesu na tome! Došlo je napokon vrijeme za čiste račune. Ne samo zbog pritiska Bruxellesa, nego je i sve veći pritisak domaće javnosti. Ljudi ipak sve postaju sve svjesniji što znači njihov novac koji uplate u bilo koji proračun i žele znati na što je i kako taj novac točno utrošen. Da, bit će to još duga bitka jer je Hrvatsku preplavilo mnoštvo muljatora i otimača, ali primjer Ivana Jakovčića pokazuje da vrijeme takvih prolazi i da sve dolazi na račun! Još samo da dobijemo sudske epiloge, zatvorske kazne, oduzimanje imovine...
To bi bio pravi lijek za zdraviju Hrvatsku!
Naslov je apsolutno točan, upravo zato je dobro što smo u EU!