Sedam mjeseci svoga vladanja opisao je u sedam minuta govora na televiziji nakon čega je grčki premijer Alexis Tsipras, pošto je podnio ostavku, zatražio od "suverenog naroda" da mu na prijevremenim izborima 20. rujna povjeri čvrsti mandat, vladu s opširnijom parlamentarnom većinom kako bi mogao provesti reforme.
Želi provesti reforme koje je u prošloj predizbornoj kampanji kritizirao nazivajući ih nepodnošljivima za grčki narod, pa je njegova stranka ljevice, Syriza, pobijedila. Na koncu je proveo ono što je ranije oštro kritizirao.Tsipras je podnio ostavku na dan kada je u Grčku (virtualno) stiglo prvih 13 od 86 milijardi eura iz Fonda za spašavanje država, kako je nazvan ESM (European Stability Mechanism), koji su se odmah vratili međunarodnim kreditorima i Europskoj središnjoj banci (ESB).
Došavši na vlast, Tsipras je iz Atene odmah izbacio trojku (MMF, ESB i EK), ali je na koncu s njom morao načiniti račune. Zaustavio je privatizaciju 14 regionalnih zračnih luka, a sada ih je prodao njemačkoj tvrtki Fraport za 1,23 milijarde eura. Zaustavio je privatizaciju luka Pireju i Solun, ali sada ih prodaju. Nije htio mijenjati mirovinski sustav, ali sada ukida prijevremenu mirovinu i podiže na 67 godina dob za umirovljenje. Nije htio dirati u privilegije otočana, poljoprivrednika, državnih službenika itd., a sada sve to i još više reformira.
Prema anketama Tsipras uživa potporu 60% grčkih birača. Lijevo krilo njegove Syrize ima prekratki rok za stvaranje stranke koja bi ga mogla poraziti. No, osnovna poruka grčkog ili Tsiprasova iskustva jest da se reforme moraju provesti, ali ne zato što to traži Europska unija, već zato što one koriste Grčkoj. Hrvatska (talijanska, španjolska...) krajnja ljevica slavila je pobjedu Tsiprasa i držala kako će on zadati udarac pravilima stroge štednje. Pobijedio je razum, odnosno da se bez štednje u državnoj potrošnji ne može razvijati ekonomija. Sva populistička, bilo lijeva bilo desna, propaganda ne vodi nikuda.
>>Grci su pokusni kunići za teorije novih nobelovaca
Tsipras nije tog mentalnog sklopa kojim bi prihvatio promjene. Reforme mora prihvatiti večina građana kako bi otpor bio minimalan. ljude se treba politički educirati za demokraciju kako bi shvatili što su realne mogučnosti ,a što ekstremne neprovedive ideje . Poredd toga građani moraju biti svjesni oscilacija standarda koji su uzrokovani promjenama novih tehnologija i da promjene donose nove pa možda isprva i lošije uvjete života što se onda pretvara u nove izazove stvaranja. Mislim da u životu nema garancije za nonšalanciju i sigurnost što mnogim građanima nejde u glavu.