Trgovine nedjeljom moraju biti zatvorene za kupce, a za to vrijeme prodavači slobodno mogu boraviti u njima po cijeli dan!
Umjesto gnjavaže po placu i kuhanja ručka, mogu se do mile volje
rekreirati preslažući police i čisteći ih kako bi u ponedjeljak zasjale
za kupce. Ne trebaju se dosađivati čitajući s djecom lektiru kad im
njihovi poslodavci omogućuju da se već u cik zore ušuljaju u njihove
mega/super/hipermarkete i oribaju ih od vrha do dna.
Time svom plemenitom poslodavcu uštede plaćanje čistačice. To nije sve.
Osim što ih poštede obiteljske rutine, domišljati poslodavci nedjeljni
im team-building dodatno obogate dozom adrenalina. U atmosferi
špijunskih trilera, pod okriljem noći, prodavači vlastite automobile
skrivaju na stražnjim parkiralištima kako nitko od znatiželjnih kupaca,
koji ionako spavaju snom pravednika, ne bi uočio da je unutra mrak
tulum!
Boljitak je to koji im je donio novi Zakon o trgovini koji od Nove
godine zabranjuje rad trgovina nedjeljom. Iznimke su tržnice,
pekarnice, cvjećarnice, kiosci i benzinske stanice, a u turističkoj
sezoni i šire.
Zakon se kuhao desetak godina. Predlagatelji su na kraju zadovoljno
isticali da nisu rigidno pozatvarali sve kako je to željela Crkva, već
su, eto, pronašli mudru sredinu. Nije im puno pomogao ni prethodni,
propali pokušaj (Ustavni sud zabranu je srušio 2004.) – Zakon vrvi
rupama.
Tako sada imamo dućančiće na benzinskim crpkama koji nam prodaju 50 posto skuplje pelene, mlijeko ili paštetu.
A bilo je upozorenja pri brušenju zakona: “Jesu li male trgovine na
benzinskim postajama baš ono što svojim asortimanom podmiruje prijeke
potrebe stanovništva?” ili “To bi moglo rezultirati bitnim širenjem
asortimana”.
Na groblje ne možemo tek tako nedjeljom poslijepodne jer cvjetni
aranžman i svijeću nemamo gdje kupiti nakon 14 sati. A netko je
opominjao prije koju godinu: zašto u zemlji koja gaji običaje
onemogućiti nedjeljom poslijepodne kupnju cvijeća?
Ima toga još. Ljudi iz malih mjesta koja imaju samo jednu trgovinu
prisiljeni su potegnuti i po petnaestak, dvadeset kilometara zatreba li
im nešto nepredviđeno u neradni dan, a mali obiteljski trgovački obrti
desetkuju se baš usred recesijskih prijetnji.
Najnovije otkriće da trgovine ne smiju raditi, ali prodavači smiju,
vrhunac je besmislenosti ovog zakona, ali i bezobrazne neosjetljivosti
onih koji su za njega odgovorni. Jesu li ovakvo sito od zakona
proizveli zbog puke nezainteresiranosti i neposobnosti? Ili je poanta
da se priča dovede do teatra apsurda, pa da se zabrana ukine?
Jer, tako bi bili pred Crkvom čisti, s kapitalom sporazumni. No, ono
najjednostavnije, da se ljudima njihov rad plati, očito nisu u stanju
osigurati.
Prije bi se moglo dogoditi da spomenuti prodavači za nedjeljni team-building i sami nadoplate kotizaciju.
U POVODU
