Kakva bitka! Koja podmetanja, podvale i spinovi. Na činjenici da imamo HDZ hrvatskim medijima pozavidjeli bi i tradicionalno nezajažljivi i beskrupulozni engleski tabloidi. Mi imamo na tapetu stranku koja je nakon sedam godina izgubila vlast, poražena je na parlamentarnim izborima i na kraju završava na sudu optužena za pranje novca i crne fondove. Predsjednik stranke bježao je policiji, spektakularno završio u zatvoru i sada mu sude u ne zna se koliko postupaka.
Prvi put gledamo hadezeovce kako se uče demokraciji. Mora se priznati da im ne ide loše premda bi na kraju tako moglo završiti.
Logika je postojanja svake stranke osvajanje vlasti. Osnovno pitanje za HDZ jest tko od postojećih kandidata za postsanaderovskog šefa stranke može pobijediti SDP-ova Zorana Milanovića. Odgovor je jednostavan. Zasada nitko.
Posljednjih se dana u političkim kuloarima govori samo o velikom uzletu Tomislava Karamarka. Rejting mu, navodno, ozbiljno iz dana u dan raste po cijeloj Hrvatskoj (napose, kažu, među umirovljenim policajcima, kojih nema malo).
Međutim, Jadranka Kosor svakog vikenda pobijedi negdje. Prošlog tjedna u Dubrovniku i Šibeniku, ovog vikenda vjerojatno opet negdje... Svi je podcjenjuju, a ona ipak ima na raspolaganju stranačku infrastrukturu. Njezini lobisti tvrde da kontrolira iznadpolovičnu većinu, čak trinaest županija, i sigurno pobjeđuje u prvom krugu. Protivnici kažu da je već pokopana, da nema šanse. Zato su i izmislili termin “reformski blok” kako bi joj što manje dali na važnosti.
I Darka Milinovića sustavno pokušavaju uništiti. Osim što on sam pokušava zatajiti da je ikad surađivao s Ivom Sanaderom. Sad kažu da i laže. Nije uzeo 70.000 kuna za ličku crkvu, nego 200.000 kuna za tko zna što. Iza njega stoji, tvrde, sam Sanader, koji ga je i izmislio. Pitanje je hoće li se oporaviti nakon svega. A Kalmeta i dalje šuti. Domagoj Milošević prvi je zakukurikao, a sada više nije ni moneta za potkusurivanje. Definitivno, on nije ono što HDZ stvarno jest. Pregovori se s njim vode samo nominalno. Sad je on samo jedno ime više u kvartetu ili kvintetu. Najveću nepoznanicu predstavlja tzv. doktorski lobi: Prgomet i Kujundžić ojačan dr. Hebrangom. Sve je otvorio akademik Ivan Aralica spektakularnom najavom političkog uvezivanja na desnom krilu HDZ-a. Ideja je bila umrežiti Prgometa, Karamarka i Kujundžića, kao budućeg predsjednika stranke.
U pozadini stoji strah da im se ne dogodi da u prvom krugu osvoje časno treće, četvrto i peto mjesto, a ne uđu u drugi krug jer ih tada pretječu Kosor i Milinović. Problem je nastao kad je Karamarko shvatio da je puno jači, da u trgovini može sačekati one koji su već izašli sa, za njega neprihvatljivom ponudom da bude treći u trijumviratu. Osjeća se jačim jer se dr. Drago Prgomet ispuhao ranim ulaskom u kampanju. A morao je jer ga šira stranačka javnost nedovoljno poznaje. Ni dr. Milan Kujundžić nije uspio iskoristiti početni interes, možda je precijenio svoj utjecaj u Dalmaciji, a možda i snagu desne retorike.
Gužvu na desnom krilu HDZ-ova doktorskog šesnaesterca dodatno je zakomplicirala pobjeda dr. Ante Zvonimira Golema u Zagrebu.
Možda je ipak u dugoročnoj prednosti jedan drugi doktor. Jedini čovjek koji stvarno dobiva na ovim izborima je dr. Ivić Pašalić. Nije se niti kandidirao, a potpuno se vratio. Još ne želi u arenu, a već ga se boje. Vratio se iz politički mrtvih premda još uvijek nije svjestan svojeg negativnog političkog imidža. Ni jedan kandidat ne želi da ga Pašalić podrži. Ipak, precjenjuju ga kad kažu da je u HDZ već vratio tisuće svojih “bloketara”.
Članstvo HDZ-a ne može se posve usporediti s ukupnim hrvatski biračkim tijelom. Nakon Tuđmana i Sanadera, oni zapravo opet žele jednog jakog čovjeka. Jadranka Kosor to svakako nije bila. Ne zato što je žena. Vraćamo li se opet Tomislavu Karamarku?
