Vole se pohvaliti kako su ih zaobišle korona i financijska kriza – u pandemiji je turista bilo kao i prije i poslije nje, a s cijenama su ostali kakvi su i bili, u granicama normale. Apartman za četvero u špici sezone u Vignju je oko 70 eura no sve je bukirano već odavno. U ovo mjestašce na najužem dijelu pelješkog kanala uglavnom dolaze stalni gosti. Hrvata i Čeha u podjednakom je broju, svake godine jedni su neznatno brojniji, ove su domaći turisti.
Noćenja 7 posto više
Najviše je Poljaka pa Slovenca, Nijemaca te gostiju iz BiH. Osim u apartmanima različitih razina opremljenosti, smještaj imaju i u nekoliko kampova, onih klasičnih, bez luksuznih mobilnih kućica, u kojima možete razvući šator ili spavati u svome kamperu.
– U odnosu na lani u Vignju je 7,26 posto više noćenja – pohvalio nam se Mladen Đeldum, direktor TZ-a Orebić.
Ono što turiste privlači u Viganj, uz normalne cijene, obiteljsku atmosferu, malo prometa i činjenicu da je sve što trebate za odmor na dohvat ruke jest jedrenje na dasci – windsurfing. Naime, maestral je tu svakodnevna pojava, a u tjesnacu između Pelješca i Korčule vjetar je idealan za adrenalinski užitak pa ljubitelji windsurfinga, kitesurfinga (jedrenje s padobranom) te hydrofoil surfinga (leta iznad mora) dolaze na Pontu Liberan, najpoznatiju viganjsku plažu, kako bi iskusili čaroliju vjetra.
– Ujutro je pogodno za djecu, popodne, kad je vjetar jači, za roditelje – objašnjava Aleš Komočar, Mariborčanin koji je u Viganj isprva dolazio kao surfer, a onda prije 14 godina i ostao, zbog Renate.
Viganjski zet među prvima je otvorio školu za surfere, Water Donkey. Jedini uvjet za pohađanje jest znanje plivanja. Polaznici su u dobi od pet do 75 godina, tečaj traje četiri dana, po dva sata dnevno, za djecu je 99, za odrasle 119 eura. Nakon što ga položite, dobit ćete međunarodnu licenciju za surfanje.
Ni težina nije prepreka za savladavanje surfanja, čak je kod jačeg vjetra i dobro imati koji kilogram više jer tako dobivaš veću brzinu, doznajemo od Marija Rose, jednog od šest iz prve generacije školovanih windsurfera na Kineziološkom fakultetu, u čijem se plažnom baru od jutra do ponoći traži mjesto više.
– Nema kod nas u Vignju nikoga od mještana tko nije barem probao surfati, pogotovo u mlađim danima – kaže.
Ove godine u Vignju imamo tri velika prvenstva u windsurfingu – dodaje Ante Ortolio iz Udruge Peliška jedra u čijoj je organizaciji upravo završeno prvenstvo Hrvatske u jedrenju na dasci.
– Organiziramo i brojne manifestacije – nadovezuje se Marko Galiot iz turističke zajednice.
Sljedeće je već ovoga petka – Noć vina. Održat će se u Kuventu, bivšem dominikanskom samostanu, danas kulturnom središtu mjesta.
Nomadi, a udomaćili se
U Vignju je nekoliko restorana, snack barova i kafića, a popularna slastičarnica Croccantino iz Orebića, poznata po svojim domaćim sladoledima, tu ima svoju "ljetnu ispostavu".
– Gastronomska ponuda je odlična, a što se tiče sportskih aktivnosti, tu su i biciklizam, planinarenje, paraglajding, rolanje... – nabraja Ante Ortolio.
– Ljeti su u Vignju sve poznata lica. Neki ovamo dolaze i više od 30 godina – kaže Mario Roso.
– Tu domaću toplinu surferi jako vole, ipak smo mi na neki način nomadi – dodaje Aleš.
Oni koji žele uživati samo u kupanju na pravom su mjestu jer je Viganj smješten uz kristalno čisto more za čije dno kažu da se vidi s najvišeg pelješkog vrha, sv. Ilije.
