Na trogirskoj rivi, tek tri metra od mjesta gdje jahtu Petaru svako ljeto veže Bernie Ecclestone, sjedim s vlasnikom Konobe Dalmacija – Ivicom Muslimom. Gladni smo, obojica. Bernieja zasad nema.
Ništa nije ‘fensi’
Ivica je mlad, nedavno je dobio kćer, a konobu je otvorio nakon što je zanat brusio u najboljem trogirskom restoranu.
– Kod nas je sve jednostavno, nije ništa “fensi”. Nema stolnjaka, nema pretjerivanja. Tek plavo–bijeli jastuci, more, kamen i – galeb! I turistu se do svidi. Naravno, ključ je u hrani – govori Muslim.
A Bernie?
– Ma lako za Bernieja! Nego imamo mi njegova dvojnika! Susjed Ive izgleda poput njega, čak je tako i ošišan. Pa ga, tu na rivi, turisti često zamijene za Ecclestonea, a on se s njima fotografira, druži, ne govori im da su ga zamijenili.
Redamo anegdote, čekamo da društvo iz kuhinje donese na stol – njemu domaće jadranske lignje, a meni gulaš s domaćim njokima, a on se sjeti još jedne:
– Godinama sam radio kao konobar. I često se dogodi da dođu turisti, a nikad nisu jeli škampe. Ja im donesem na stol i kažem – jedite rukama. Tako je zgodnije. Vratim se pokupiti tanjure, a nijedne ljuske! Prazni tanjuri. Čisti! I onda shvatim – pogledam – a ljudi krvavih usta, nepca, posječeni. Jeli su škampe a da ih nisu čistili... I još viču: “Super, super!” Takvima nikad nisam naplatio. Rekao bih: “Ljudi, kuća časti.” I sljedeći put upozorio goste: “Morate ih očistiti!”
Vinski gulaš, a nisi na svadbi
Hrana stiže na stol, okus odličan. Vinski gulaš, a nisi na svadbi, već na rivi. U “tećici” sa srcima, to jelu daje draž. Meni restorana slagao je poznati chef Franke Šerka, a na njemu se nalazi – odležani stripolin steak, odnosno ramstek od 300 grama punjen pršutom i sirom (150 kuna), zatim file lubina, sabljarke ili tune – svaki po 135 kuna.
– Pa sve je domaće! Maslinovo ulje, bili luk i morska sol. Panceta. Ma kažem ti, mora bit’ jednostavno. Egzotika je tek pivo od tartufa. Ili medica od bijelog tartufa. Ovo ostalo, pa tako su jele i kuhale naše bake...
