Ma koje more, bolje je ono zeleno u Zagorju. Nije slano, ali zato ima slatke plaže i još slađi pjenušac. Veliko zagorsko srce sada se nudi na dlanu za super piknik, vikend ili godišnji odmor. Zašto ne? Biciklističkih staza, samo onih obilježenih, ima oko tisuću kilometara. A bezbroj ih još možete sami izmisliti, istražiti ili otkriti. Najljepše pametno bike odmoriše je upravo u Zagorju. Naišli smo na njega odmah poslije Zaboka. Pametno je i digitalizirano te broji svakog biciklista koji prođe. Ne nudi, doduše, gemišt, za to se treba ipak potruditi. Ali se na odmorištu može napumpati guma s kompresorom te koristiti alatom i ostalim gadgetima.
I dok se auti gužvaju i nadmeću koji će brže, vi na biciklu po svom putu bezbrižno i lagano pedalirate, zapravo i što sporije to bolje uživate, u tim crkvicama koje samo proviruju po obroncima koje do sada niste vidjeli. Ni fazana koji je tu tik do staze i ne miče se, kao da sada želi biti viđen. Bucmast i šaren za ne povjerovati, kao da je i on bio u koroni manje aktivan.
Zagorska županija diči se da voli bicikliste. Uz pet zaista prekrasnih i korisnih odmorišta izgradit će se još toliko. A onoga tko obiđe postojećih pet na bajku odlučili su nagraditi besplatnim smještajem i pansionom u nekom od hotela ili kupanjem u toplicama te besplatnim ulaznicama za zagorske muzeje.
Po dolasku u Sv. Križ Začretje tako bi trebalo nastaviti i dalje do Krapine. U Austriji koja je predvodnica cikloturizma u Europi najatraktivnije staze su one koje uz sebe imaju željezničke pruge. Pa biciklisti u jednom smjeru putuju biciklom, a natrag se na svoje polazište vrate vlakom. Tako bi i ruta “Zagorskog cuga”, koja bi išla od Zaprešića do Zaboka, pa sve do Krapine mogla biti povijesna prekretnica hrvatskog cikloturizma. Da se bike rute ne označuju samo po cestama već da se rade i staze i prostori samo za bicikliste turiste. I to baš ovdje u Zagorju koje je daleko odmaklo u prepoznavanju cikloturizma kao odličnog mamca za posjetitelje i moderne nomade.
Vožnja po bregovima, pokraj vinograda
I sam Krapinsko-zagorski župan Željko Kolar, koji je i aktivni biciklist, smatra da je Zagorje idealno za biciklistički turizam i posjećivanje. No dodaje da nije lako raditi bike infrastrukturu po brdovitom Zagorju, ali da već imaju ozbiljnu bike publiku.
– Eto, prvi gosti u naš zagorski bike hotel Kaj nakon koronakrize bili su upravo biciklisti – zaključuje Kolar.
Ana Pavić, šefica ureda krapinsko-zagorskog župana, hvali nam se da je do sada trasirana dvadeset i jedna kružna županijska bike ruta. Također su spojene i međudržavne biciklističke staze koje ovuda prolaze. U cikloturističku infrastrukturu uloženo je oko 3 milijuna kuna. U funkciji je i bike aplikacija i web-stranica “Zagorje bike” koja pruža puno informacija i pomoć biciklistima. Također su izdane i četiri biciklističke karte.
Šume, vinogradi i puno lijepih hrptova po kojima se može voziti privlače cikloturiste. Cijelo Zagorje puno je makadamskih cesta i trailova. Svi će doći na svoje, i rekreativci i obitelji s djecom. U Zagorju vas onako usput odmah nauče što je zid. To je veliki zeleni brijeg koji baš izgleda kao da je to nepremostiva strma prepreka. Zapravo se radi o običnom zagorskom brijegu na koji se teško popeti čak i autom. Štekat će i auto u prvoj, a onaj s automatskim mjenjačem pomislit će, pa kamo su me to poslali. Sva sreća da smo prvi put potegli biciklom. Na pravi breg i to Vuglecov. Isplatilo se. Jer nakon koronapauze bila je to prva i prava turistička vožnja po Zagorju.
Da su Zagorci nešto izmislili, nismo ni sumnjali – vrhunska je priča taj “Pjenušavi doručak na travi” uz klet i vinograd. Uz pjenušac smješka se i pozdravlja okupljene Boris Vuglec koji je na svom imanju i izletištu organizirao prvo ovogodišnje okupljanje vinara i ljubitelja pjenušca. Zajedno s Marijom Vukelić i svojim poznatim vinskim znalcima i kolegama Bolfanom, Petračom i Drenškim napravili su veliku feštu i promovirali svoj kraj, pjenušce i ujedno promovirali novi vinski brend za ovu sezonu. Već smo i zaboravili kako to izgleda odjednom se naći u ljupkoj zelenoj oazi. Pa zar je Zagorje toliko lijepo, a da nismo ni znali? A kada ste zadnji put bili u Zagorju i to još na biciklu?
Vuglec breg odlična je polazna točka za pedaliranje po istočnom dijelu Zagorja. Imate kamo smjestiti svoje bicikle ili ih unajmiti. Električni bicikli bit će savršeni da savladate baš svaki zagorski vinograd i puteljak. Svi se odavde mogu uputiti na primjer do Krapinskih Toplica i Pregrade ili poznatih dvoraca. Do obližnje Krapine može se doći cesticom uz ribnjake i jednu veću uzbrdicu. Iz Krapine natrag prema Zaboku okusili samo svu silu tih brega. Uživat ćete u fantastičnom pogledu na zagorsku prijestolnicu. Zagorje, bajka na dlanu. I doista, kava koju smo popili uz spomenik Ljudevitu Gaju bila je ona prava turistička. Neki put na biciklu zalutate namjerno kako biste vidjeli nešto što još niste. Za čas se tako vinete i nađete među oblacima, onim bijelim, veselim. U Zagorju se i to može.
– Hote k meni, kaj se bojite?
Iako je naš pratitelj Mario Vuglec tu isto domaći, odgovara:
- Ma samo se vozimo. Pa nismo sigurni ide li put dalje, možemo li kroz šumu ovdje van natrag na cestu za Pregradu.
– Bumo kupicu spili, da lakše najdete put – zeza nas Štef. – Imate dva puta, ne jedan. Gore uz moj vinograd, pa na hrbat i vidili bute cijelo Zagorje. Drugi tu dolje ide kroz šumu, ali je malo dulji, a možda ima i blata.
Mala stanka čak nam je i dobro došla. I ta kupica s gemištom. Bar smo zraka malo uhvatili. Znaju biti zeznuti ti bregi. Ali nakon većeg brda, slijedi uvijek ono manje ili se jednostavno spustite natrag u dolinu. Tako je i bilo. Još smo i na vrhu zastali da pozdravimo vesele mještane koji sade krumpir. Netom prije što smo krenuli još je bio pljusak. Tako da su vidici bili još čišći, a Zagorje je pak sada izgledalo kao zeleno zrcalo. Jurili smo na biciklu uz pčelara koji je vrijedno opsluživao svoje brojne košnice. Zagorje je i jedno veliko polje, toliko ječma, kukuruza i pšenice nema ni u Slavoniji. Počinjemo sve više cijeniti svaki pedalj zagorske zemlje. Čini mi se da smo upravo prošli i pokraj najvećeg ovdašnjeg svježe obojenog smeđeg kokošinjca. I to na kat, atrakcija samo takva. Nakon svih čari vožnje i dodira s obiljem zelenila i bazge od koje ćete bar jednom kihnuti.
Da nam je netko rekao da ćemo nakon pedaliranja po Zagorju biti na zelenoj plaži, možda bismo pomislili da nas hoće netko nasamariti po zagorski. Kontinentalni turizam zaista se razvija u Hrvatskoj kao možda nigdje u EU. Eto, i mi smo odlučili poslušati ili još bolje se ugledati na svoje susjede Slovence ili Austrijance. Zagorci su jako zapeli. I ne šale se. Doduše, nevoljko priznaju da im je korona dobro došla da se pripreme i još bolje rebrendiraju. Sada svi još više cijene svakog gosta i smišljaju sve moguće načine kako da ih privuku. Tako poznati ugostitelji i vinski znalci Mario i Boris Vuglec s istoimenog brega kažu:
– Mi radimo to svaki dan, svako jutro pokušamo nešto izmisliti, neku novu ideju što bi još mogli napraviti da turistima i posjetiteljima bude lijepo i ugodno. Krenuli smo od dva ligeštula, sad ih imamo sto i pedeset. Evo, i vi nam kažete da više ne znate je li bilo luđe na prijepodnevnom pedaliranju ili na našoj plaži s pogledom na šumu uz naše zeleno blago. Pa to je već kao “Miami Beach” u Zagorju. Gost može dobiti što god želi uz svoje mjesto na plaži. Pjenušavo vino, koktel od okusa našeg bilja, tortu ili janjeće kotlete. Imamo i stare drvene kuće koje iznajmljujemo, naša vina te restoran u kojem nudimo sve od zagorskih specijaliteta do ramsteka sa šparogama. Na izletištu Vuglec breg planiramo napraviti i glamping i mali kamp, to je sada jako popularno.
Tako su na Vuglec bregu u suradnji s Turističkom zajednicom iz obližnjih Krapinskih Toplica krenuli s bike izletima. Bike ruta “pjenušavih mjehurića”, kako to samo dobro zvuči i izgleda. Električni bicikli pokazali su se kao odlično rješenje. Onda niti jedna ruta nije teška. Tako se vožnja odradi još bolje i dulje. Proradi adrenalin na e-bikeu. I zadrti biciklist koji je rekao da neće sjesti na električni bicikl. Kada ga je probao naš frend Mladen Ilijaš, odmah se zainteresirao:
– Još su relativno skupi – odgovaramo – za malo više od deset tisuća kuna može se imati već vrlo dobar električni bajk.
Svake godine se unapređuju takvi modeli, pa sve više sliče običnim biciklima. Baterije su sve manje, lakše i dulje mogu “pedalirati”. No uz lagano korištenje dodane e-snage, ljeti se tim biciklom može prijeći i do sto kilometara. Motori su uži pa električni bajkovi imaju sve više brzina, a baterije integrirane u ramu čine ih i dizajnerski jako “fashion”, pa su postali hit na tržištu.
– Oko Vuglec brega je sve u krugu od trideset kilometara. To se može proći na e-biciklu. Do Slovenije i Sutle ili Pregrade i Velikog Tabora.
I vjerski cikloturizam stigao je u Hrvatsku. Vrlo je popularan u Europi, poput Camina u Portugalu. Očito će biti i na našim biciklističkim putovima. Da će ovo biti neobičan bike doživljaj u Svetištu u Mariji Bistrici shvatili smo kada je rektor i župnik Domagoj Matošević dojurio na biciklu ispred crkve i oltara na otvorenom, parkirao svoj bike i s veseljem se pripremao za misno slavlje za bicikliste. Ubrzo su počeli pristizati ministranti, ali na dva kotača. Ispred oltara bilo je sve puno bicikala. I ljudi u kacigama, koje su ovaj put poslužile i za zaštitu od sunca. U propovijedi smo čuli kako svaki biciklist, pa i za rekreativnu vožnju, ima plan.
– Bog nam pomaže da stignemo do cilja s biciklom, ali i u duhovnom životu – kaže rektor Matošević.
Dvjestotinjak sudionika vozilo je rutu dugu 15 kilometara. No, s obzirom na to da je staza malo zahtjevnija, za dolazak do cilja ispred hotela Kaj trebalo nam je ipak oko dva i pol sata. Ruta 4. Kapelice vrlo je interesantna, brdska, ali s asfaltnom podlogom. Kapelice su uvijek negdje gore tako da se trebalo i potruditi doći. Tu su nas čekali medenjaci, ipak smo u Mariji Bistrici. Sljeme, Ivanščica i Strahinjčica bili su kao na dlanu. Odavde se lijepo vidi i cijeli Bistrički kraj, Kalvarija i treća kapelica u Poljanici Bistričkoj. Potom slijedi spust prema dolini i dolazak u sam centar i svetište.
Prvi bike hotel u Zagorju
Hotel Kaj u Mariji Bistrici je jedini bike hotel u Zagorju. Direktorica Martina Kovačić prepoznala je cikloturizam kao veliki potencijal. Osmišljene su tri bike hotelske biciklističke rute.
– Šaljemo goste i prema Vinskom vrhu kod Bolfana, ali najviše nam dolaze gosti Lojzekove hiže do koje je put relativno lagan i ravan. Oko 30 kilometara, s visinskom razlikom oko tristo metara. Taman da gosti osjete Zagorje, a napravimo im obično još piknik na nekom od seoskih imanja đ kaže direktorica Kovačić.
Inače hotel ima vlastite električne bicikle, naravno i one obične. Za bicikliste su napravljeni posebni bike paketi koji uključuju korištenje bajkova, zatim sportsku masažu tijela te korištenje wellness oaze. Inače, restoran Academia vrlo je poznat i spada u red vrhunskih restorana u Hrvatskoj, a za bicikliste pripremaju i poseban kalorični zagorski bike burger. Craft bear&burger ponuda se ne propušta.
