Grad koji je Jugoslavija obožavala - Trst se iz šoping-meke pretvorio u dosadan grad
Redatelj, Tršćanin Alessio Bozzer kaže kako su jedini koji su odbili pojaviti se u filmu – ondašnji trgovci traperom
Komentari 151
Na ponte rosu vidio se sav jad i čemer hrvatskog naroda. Bili smo dio balkanaca, primitivnih, prljavih, siromašnih, neodgojenih . Danas smo ponosni Hrvati koji se mogu dičiti sa svojom kulturom , povijesti, europskom tradicijom, sušta suprotnost ostatka srboslavije.
O kakvoj nostalgiju pricate. Procitas tekst i onda shvatis jad i bijedu juge! Ne ponovilo se!
Ne razumijem.. kak se moralo ići u Trst kad je u yugi tekao med.. i mlijeko.. ? Čitam komentare.. isti oni koji hvale yugu, sad se hvale kak su išli u Trst u shopping.. i tvrde kako je sve bilo na kredit (?!).. Kontradiktorno?? Pa nemrem vjerovati da "tile" nije prvi proizvodio "farmerke".. hahahhaha Kak su ljudi bedasti.. uhh
Provesti samo jedan dan u sustavu zapadne civilizacije i to doticno u Trstu a ne u Milanu, Torinu i slicno, bilo je dovoljno za komparaciju propalog socijalistickog samoupravljanja i zapadnog kapitalistickog bogatstva. Vjerodostojna kontradikcija komunistickog sustavnog "ispiranja mozga"
Pa gdje rastu ovi jugonostalgičari, možda da razmisle zašto su građani te propale zemlje opsjedali Trst?
Život damo Trst ne damo!Trst je naš!Vjerovali ili je to smo urlikati poslije rata,koliko no čak i cijele škole!Samo da nitko nije spomene fojbe,Bazovicu itd itd .....Zona a zona bbit će naše obadve .....
Interesira me da li je na filmu vidljivo svlačenje do gola jugo kupaca na GP kozina.Da li su spomenuli oduzimanje deviza od strane milice jugo države i to bez potvrda.Samo nek min netko kaže da to nije istina taj laže jer sam osobno proživio ta omalovažavanja.
7 čuda komunizma - 1. Svako je bio zaposlen. 2. Iako je svako bio zaposlen niko nije ništa radio. 3. Iako niko nije ništa nije radio sve planove smo ispunili bar 100%. 4. Iako je plan ispunjen preko 100% radnje su bile prazne. 5. Iako su radnje bile prazne svi su sve imali. 6. Iako je svako imao sve svi su krali. 7. Iako su svi krali nikad ništa nije falilo...
Ovaj film je rezultat mentalnog sklopa legende o kuhanoj svinjskoj glavi... Jako je super i ekoloski voziti se 300 kilometara tamo i vamo za farmerke i kilu kave - puno bolje nego danas...
Hvala bogu i Hrvatskoj vojsci, nikad više omrznute nam Jugoslavije
Ne mogu vjerovati ovu nostalgičnu propagandu VL da baš toliko slave totalitarni režim tj. Jugoslaviju je bolesno.
"Trst je naš"!E ponte roso,pravi buvljak za "sladokusce".Tamo su nam prodavali na kilograme,rifle,a ono sve škart.Ako si htjeo nešto kvalitetnije,trebao si ići malo dublje u grad,u njihove butige.Cijenjkanjem se moglo naći dobrih i jeftinijih stvari.Što kaže Sula u pjesmi:"Pa uu Trst po farmerke"!Toliko o demokraciji i sirotnji tadašnje ex yuge.Kakovo dobro i lijepo vrijeme,osnovne potrepštine nisi mogao kupiti,jer ih nije bilo.Najgore su uspomene,u njima vidimo sve najbolje,a ono loše se brzo zaboravlja.Par-nepar,nema kave,nema Faxa,nema benzina,nema ništa.Hebeš onoga tko pati za takovim vremenima.I danas ima sirotinje,ali socijala je jako dobro razrađena,čak na uštrb proračuna.Mnogi nezaposleni to olako koriste."Neka pati koga smeta"!
Kako mi je jedan Rus (vozac) opisao razliku prije i sada:"Prije si za 4 place mogao kupiti auto ali nije bilo auta za kupiti. Sad mozes kupiti kakav hoces auto ali nema novaca." Kod nas nije bilo za kupiti ali je bilo novaca pa se islo u Trst. Pasos, otisao sam u policiju s 16-17 godina i rekao da bi napravio pasos. Oni pitali zasto. Ja rekao da bi isao u Trst u shopping. Oni rekli, dobro. I to je bilo to!
hahaha ...dobra tema ....koliko je toga stalo u ficu
zasto su ga obozavali kada nista nisi mogao kupiti u Jugi koji svi hvalite...
Nostalgija. Sjećanje na vrijeme kada smo malo toga imali a Trst nam je bio Zapad i do njega se moglo stići relativno jeftino u jednodnevni šoping. Onda još (do 1982.) nismo pomicali satove pa nam je za vrijeme ljetnog računanja vremena uvijek falio taj sat i jer su se trgovine 1 sat ranije zatvarale. Nije se radilo non-stop i ta 3 ili 4 sata podnevne stanke nikako da prođu. Coin,Upim,Standa,Ponte Rosso,Mercatto coperto,Via Carduci,Piazza Goldoni,Trg kod zlatne Madone. To su bili orijentiri po kojima smo se ravnali. Mjenjačnica Bollafio uvijek je imala najbolji tečaj a neke babe ispred su često imale još nešto povoljniji tečaj. Prvi puta sam bio u Trstu za Dan republike 1967. išao sam u 8. razred i znam da se nikako nisam mogao nagledati nekog čednog soft erotskog časopisa na kiosku. Naravno poskrivećki da me mama ne vidi. A da ju za to još tražim lire-to je bila nemoguća misija. Ako se svega toga sjećam s nostalgijom to ne znači da sam obožavatelj komunizma i da žalim za Jugoslavijom što neki u komentarima žele sugerirati.
Srecom sad ne moramo ici za Trst., Otkako su zapadni koncerni donijeli rifle i ostalo made in China u Hrvatskoj tece med i mlijeko .A za ustedjeni put i vrijeme mozemo si priustiti jednu kavicu u Ilici .
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Hvali li netko od tih jugoslovenčina u filmu privredu ondašnje smrdoslavije koja očito nije bila u stanju proizvesti poštene hlače... Trebali ste u filmu priupitati i Vinka Sindičića zašto je on po nalogu druga Josipovića preko Trsta putovao u San Dona di Piave...