Daniel Šuljić, umjetnički direktor Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb punom se parom priprema za ovogodišnje izdanje koje će se održati od 7. do 12. lipnja. Otkrio nam je što nas, unatoč pandemiji, ove godine očekuje – stotine filmova, gostiju i bogat program u kinima, ali i pod vedrim nebom.
Što nas očekuje na ovogodišnjem Animafestu? Koja biste događanja i filmove istaknuli?
Očekuje nas svjetski festival animiranog filma, i to uživo, na stvarnim lokacijama i s oko 350 filmova u raznim programima i više od 150 stranih gostiju! Kao što svi znamo, zbog pandemije je velik broj filmskih festivala održan online, putem Zooma ili čega već. Svi koji su uključeni u naš festival, od grada koji je suosnivač i vlasnik preko nas iz organizacije, bili smo složni u tome da naš festival treba ići uživo, u kinima. Jer festival nije samo projekcija filmova, to je mjesto susreta, inspiracije, ostvarivanja suradnji, razmjena kreativne energije, slavljenja umjetnosti animacije. Od programa, istaknuo bih glavna natjecanja kratkometražnih filmova, dugometražne filmove,“Fritz the Cat”, “Gospodar prstenova” i “Heavy Traffic” u okviru retrospektive dobitnika nagrade za životno djelo Ralpha Bakshija te tematski program koji je ove godine posvećen ljubavi u animiranom filmu.
Koliko su vam pandemija i sveprisutne epidemiološke mjere otežale rad? Jeste li zadovoljni, unatoč svemu, prošlogodišnjim odazivom?
Naravno da su otežale jer su gotovo pa onemogućile održavanje, ali zdravlje svih je na prvom mjestu. Što se izazova tiče, gotovo su isti bili prošle godine i ove, većina mjera je slična tako da i nema velike razlike, a mi ćemo ih se držati koliko god to bilo potrebno. S tim što će ove godine broj stranih gostiju biti gotovo tri puta veći nego prošle, unatoč svim ograničenja s putovanjima. Nama to pokazuje koliko su se svjetska stručna javnost i profesionalci zaželjeli stvarnih događaja. A s obzirom na situaciju i da smo prošle godine bili jedini veliki festival koji nije bio online i da je u Zagreb došao određeni broj stranih gostiju kao i vjerna publika, zadovoljan sam! Svi smo bili sretni i ponosni da smo nešto što se činilo nemogućim ipak ostvarili. S druge strane to je ipak bilo smanjeno izdanje za naše uobičajene standarde i nadamo se što ranijem povratku na “normalno”, bez atributa novo ili staro. Sljedeće godine je velika obljetnica, 50 godina postojanja festivala što ga poslije Annecyja čini drugim najstarijim festivalom potpuno posvećenom animaciji, i uvjereni smo da će do tada sve kockice opet biti na broju i da ćemo moći takvu iznimnu obljetnicu proslaviti kako dolikuje.
Animirani film u Hrvatskoj ima dugu i lijepu tradiciju, a i svog oskarovca. Kako stojimo na europskoj i svjetskoj razini?
Da, tradicija je stvarno lijepa i to je zasluga autora “Zagrebačke škole animiranog filma”, Dušana Vukotića, Vatroslava Mimice, Borivoja Dovnikovića Borde, Nedeljka Dragića i drugih. Ti su ljudi od sredine pedesetih do početka osamdesetih, punih trideset godina, davali ton svjetskoj sceni, unijeli mnoge inovacije i zaslužili su svoje mjesto u svim povijesnim knjigama animacije. I Animafest u Zagrebu je 1972. osnovan kao rezultat tog statusa. Jedan osvojeni i još tri nominacije za Oscar uz mnogobrojne druge najvažnije svjetske nagrade opipljivi su dokaz tog uzleta. Današnja Hrvatska scena se oporavila – nakon jedne krize tijekom osamdesetih i devedesetih – s novim milenijem počele su se osnivati nove producentske kuće (Bonobostudio, Kreativni sindikat, Adriatic animation itd.), pojavili su se novi autori koji su donijeli svježe ideje, počeli koristiti tehnike. Nekoliko autora prepoznato je u svijetu, zovu naše filmove na festivale gdje se ponovo osvajaju prestižne nagrade, zovu naše autore i producente u žirije i općenito priznati smo dio svjetske i europske scene. Još kako je i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu sve veća i bolja produkcija, osiguran je i dotok novih talenata, tako da bih trenutačnu situaciju prozvao vrlo dobrom.
Animafest se, nakon Annecyja, hvali kao najjači svjetski festival. Kako na nas gledaju inozemni autori, je li prestiž biti pozvan na Animafest?
Da, izuzetno je veliki prestiž biti pozvan u natjecanje našeg festivala! I svi autori, uključujući najveće zvijezde, koji dođu u Zagreb zavole i festival i grad, i vraćaju se kad god mogu. Na svjetskoj sceni se često govori o četiri velika festivala, a to su Annecy, Ottawa, Hirošima i mi. Na nama je da radimo predano dalje, da ono što smo naslijedili od prethodnih organizatora razvijamo s puno strasti i odgovornosti i da čuvamo taj status pa kad jednom netko novi preuzme organizaciju da im možemo predati zdrav i živ festival, za sljedećih pola stoljeća.
Što biste zaključili, kao umjetnički direktor Animafesta, ali i autor animiranih filmova, kako danas stoji animirani film? Raste li mu gledanost, smatra li se pretežno umjetničkom formom ili “dječjim” žanrom?
Po meni, animacija je jedna od najljepših vrsta umjetnosti koja u sebi sažima sve ostale vrste umjetnosti – i likovnu, i literaturu, i film, i muziku, i ples. Veliko je zadovoljstvo i magičan trenutak vidjeti svoje nacrtane likove kada se pokrenu na ekranu i dobiju vlastiti život. Filmovi koji se prikazuju na festivalima su zrela umjetnička djela, originalna i izazovna. Čak i kada biramo filmove za programe namijenjene djeci, jer važan nam je i razvoj buduće publike i audio-vizualne pismenosti kod naših sugrađana, to su prije svega originalna djela – izbjegavamo klišeizirane masovne produkcije. Stav da su animirani filmovi nešto za djecu se pojavio s nastankom televizije u pedesetima prošlog stoljeća kada je počela jeftina masovna proizvodnja a i, koliko god bio fantastična i iznimna ličnost, s dominacijom Disneya i njihovih produkcija. Zahvaljujući baš ljudima kao što je ranije spomenuti Bakshi i mnogi drugi predani umjetnici i autori, veliki broj ljudi poznaje scenu i zna njezinu punu vrijednost, a zahvaljujući ovom festivalu i Zagrebačkoj školi, to je u Zagrebu uobičajeno. Mislim da se apsolutno može ustvrditi – Zagreb je grad animacije.
