Nakon objavljivanja romana "Axolotl Roadkill" njemačka literarna scena bila je oduševljena 16-godišnjom autoricom Helene Hegemann iz Berlina.
Priču o 16-godišnjoj Miffi koja ima seksualne odnose, drogira se, razmišlja o biseksualnosti i radi sve što vole buntovni mladi ljudi koji "voze bez ručne" ljubitelji književnosti prigrlili su zbog svježeg stila izričaja, briljantnih usputnih razmišljanja, sjajnih izraza i poganog cinizma. Ljubitelje senzacija priča je osvojila jer se u njoj opisuju seks i drogiranje, jer se malodobna protagonistica uspijeva prošvercati u berlinski Berghain, "najbolji klub na svijetu" u koji se ni u snu ne može ući bez navršene 21 godine, i što tamo u zahodu "ušmrče tri lajne speeda" i tako dalje...
Nagađanja da je "Miffi" u stvari sama Helene Hegemann nije, naravno, utišala činjenica da otac protagonistice onako kako je opisan u romanu iznimno sliči na Carla Hegemanna, autoričina oca i poznatu osobu njemačke kulturne scene, bivšeg dramaturga berlinskog Narodnog kazališta (Volksbühne). Svi su poludjeli za romanom koji je, bez "ključa" ili s njime, postao bestseler.
A onda je pukao skandal jer je blog gefühlskonserve otkrio da je Hegemann nemilice plagirala ulomke iz drugih djela, najviše iz romana "Strobo" blogera Ariena, čiji su izrazi poput “Techno-Plastizität" (tehnoplasticitet) ili "Vaselintitten" (vazelinske cice) davali sočnost izričaju "Axolotl Roadkilla", u kojem su završile cijele rečenice i scene iz "Stroboa".
Uhvaćena u krađi, pripadnica "copy paste generacije" ispričala se i rekla da je bilo pogrešno "ne spominjati ljude koji su me inspirirali", ali da i dalje stoji iza svojeg romana:
- Ionako ne postoji bilo kakva originalnost, postoji samo autentičnost. A ja sam samo podstanar u svojem umu; poslužim se bilo čime što me inspirira.
Dobro nije pokrala od Đapićevog magisterija.