Zakovani kovčeg 70 je godina ležao u tami arhive u Muzeju Slavonije u Osijeku. Znali su u muzeju da postoji, ali ga nisu dirali. Slučajno se na njega "nabasalo" 90-ih. Sačuvala se tako najbogatija zbirka predmeta slobodnih zidara u Hrvatskoj. Čuva se još jedino nekoliko predmeta u Zagrebu. Javnosti je pokazana 2003. na velikoj izložbi u Osijeku te gostujućoj u Zagrebu, a potom je vraćena u depoe.
– Kada je ugašena osječka loža Budnost pred Drugi svjetski rat, masoni su sve iz nje darovali muzeju – započinje viši kustos Ante Grubišić.
Obredni mačevi, majstorske pregače, pa čak i 200-tinjak žlica, vilica i noževa sa žigom lože za svečane večere svjedoči o nekada snažnom i moćnom pokretu. Muzej je, na koncu, i osnovao slobodni zidar i veletrgovac Franjo Sedlaković.
Prosvjetiteljske ideje
Jedini su sačuvali i kutiju za balotažu. U ruke bi slobodni zidar uzeo i bijelu i crnu kuglicu, a onda, iz zatvorene šake, neopaženo ju ubacio u kutiju za glasovanje s dvije ladice. Kada bi kasnije otvarali ladice, u jednoj su morale biti sve bijele kuglice da bi itko izvana mogao ući u ložu.
– Ako je među njima bila samo jedna crna, značilo bi to nepovjerenje i vrata bi mu bila zatvorena – opisuje Grgur Marko Ivanković, voditelj zbirke slobodnih zidara.
Pokazuje nam kutiju za milodar, u kojoj bi ruka, dok spušta novčanice, bila potpuno skrivena.
– Mogli su i posegnuti za novcem ako je nekome trebao, nitko ne bi vidio – kazao je.
Novac, pak, nisu trebali. Loža "Budnost" u Osijeku osnovana je 1773. kada se u Slavoniju vraćaju vojnici iz Sedmogodišnjeg rata pa sa sobom donose i prosvjetiteljske ideje. Okupljala je uglavnom vojne časnike, ali i visokopozicionirane svećenike iako se pokretu protivila Katolička crkva.
Nakon Francuske revolucije lože se posvuda zabranjuju jer su monarhije u slobodnim zidarima vidjele opasnost, zbog ideja o slobodi, bratstvu i jednakosti. Stotinu godina trajalo je zatišje, a onda su se osječki masoni počeli buditi potkraj 19. stoljeća, kao filijala zagrebačke lože. Osječka Budnost oživljena je 1912. godine, a iste godine arhitekt Viktor Axmann projektirao je ložu, zgradu kina Urania. Posuda i tekst kamena temeljca čuvaju se u muzeju.
Decentnim ukrasom, sfingom na pročelju zgrade, rečeno je sve – sfinga je čuvarica tajne, čuvarica hrama i simbol budnosti.
Vojne časnike u njihovim redovima u to su doba zamijenili gospodarstvenici, zastupnici tvrtki, odvjetnici, ali posebice liječnici – i ravnatelji bolnice te Doma zdravlja.
U duhu tolerancije, o politici nisu razgovarali, no politika se ipak miješala i izazivala sukobe. Između dva svjetska rata osječki su masoni bili "čisti unionisti".
Nisu bili kontrarevolucionari
– Pod velikom su ložom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, potpuno lojalni Beogradu – prikazuje kustos Grubišić.
– Bili su uvijek lojalni državnoj vlasti, nisu bili kontrarevolucionari, poštovali su zakone države i volju naroda – dodaje Ivanković.
Brinuli su za mladež i siromašne. Izgradili su đački dom u Zagrebačkoj ulici, u kojem je danas Dječji dom Klasje. Specifični njihovi kvadrati stajali su na njemu sve do obnove prije nekoliko godina. Pomogli su i gradnju sirotišta, današnjeg doma za beskućnike Sveti Vinko.
>>Karlovački masoni – tko su bili članovi slobodnozidarske lože
" U duhu tolerancije, o politici nisu razgovarali...", najobičnija je laž, pa oni su iz prikrajka kreirali politiku a čine to i danas. Pogledajmo današnjeg velikog meštra hrvatske masonerije, odmah nam je jasna i njihova briga za siromašne - od ljudi uzeti, bezobrazno ih oguliti jer su niži i neupućeni u tajne svemira a zatim im biti "dobročinitelj" koji dariva mrvice od onoga što je prisvojio znanjem tajni drugima neznanim. Svako tajno društvo, tajno je jer predstavlja opasnost a ne zato da bi u skrovitosti davalo,a masoni pogotovo jer polažu pravo na istinu koja je samo njima navodno baštinjena;moja istina je Isus, koji kaže "vičite s krovova", a ne istina Hirama graditelja navodno prenesena novovjekovnim zidarima.