Šišanjem, brijanjem i glazbom podsjetili na umjetnikov rođendan

Pitam se gdje je sada jadna Gotovčeva duša? Kako mu je na Sudu Božjem prošlo ono trčanje Ilicom gol, čak nije bio ni u negližeu....

Trebali su se na kraju svi jedni drugima posrat na glavu. E,to bi bila originalna umjetnost.

Treba ih sve skupa strpati u ludaru jer nisu normalni !

Kakve budaletine! Gdje je tu umjetnost? Ne znaš tko je tu luđi, oni koji to \"izvode\" ili oni koji im plješću...

kakva zapravo nezahvalna pozicija ukazivati na genij jednog toma gotovca pred polupismenima (komentatorima) koji gledaju, ali ne vide.

- Kada živim, ja govorim o svojoj umjetnosti, a svaka umjetnost je konceptualna. Sve što činim, držim dijelom svog stvaralaštva. Dovoljno je izaći na ulicu i već imam projekt u glavi, ali u njemu ne sudjelujem sam, u njemu su i prolaznici i tramvaj... Sve je unutra. Svaki pojedinac na svoj način prima te impulse. Recimo da je takav način gledanja na art isto što i naprasna smrt štafelajnog slikarstva, odnosno zatvorene, galerijske umjetnosti.Tako je o osjetnom prožimanju umjetnosti i života govorio konceptualni umjetnik, redatelj i glumac Tomislav Gotovac, rođen 9. veljače 1937. godine, koji svestranim djelovanjem i danas dokazuje kako se kreativnost i energija ne mogu potrošiti, već se neprestanom aktivnošću, stalno obnavljaju i postaju zreliji u svom izražaju. Njegova iznimna osobnost, što se nije iskazivala samo kroz životni poziv, režiju mnogobrojnih kratkometražnih filmova (diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu), i danas svojom originalnošću i upornim hodom ispred vremena zaokuplja pozornost ne samo svoje generacije, nego i onih koji unatoč svojim godinama o Tomislavu Gotovcu znaju samo iz priča svojih roditelja. Zbog toga ne čudi činjenica da se u zadnje vrijeme o Gotovcu i konceptualistima njegove generacije snima film u režiji Gordane Brzović, a pod nazivom Fluxus posvećen im je i stalan, izložben prostor u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.Ali Gotovac je više od toga i teško ga je ograničavati određenim umjetničkim pravcima, što za njegov kreativan avanturizam mogu predstavljati samo ograničenja protiv kojih se bori umjetničkim preispitivanjima samog sebe i svega što ga okružuje. - Koliko god se nešto krije, na kraju mora izaći na površinu. To je ono što mi daje volju za životom, slobodarska ideja ne može biti uništiva. Koliko god je totalna represija organizirana, ona, ipak, ide mimo režije. Zato i živimo. Istine su neuništive. Pogled kroz objektiv kamere, osnažuje njegovo uvjerenje da je život svakog pojedinca vrlo blizak maloj režiji u režiji nekih drugih pojedinaca, političkih opcija. Cjelokupno umjetničko bogatstvo Tomislava Gotovca ponekima je možda teško prihvatiti bez poznavanja njegove unutarnje filozofije što ga je i pokretala u svemu što je do sada činio. - Osobno pokušavam naći svoje mjesto pod suncem, kako bih kroz svoj rad prelomio sve što mislim. Danas je najveći problem kako preživjeti. Kako ne znam odgovore kako je nastao život, tako ne znam odgovore niti na pitanja koja sebi postavljam, ali živim i polako starim. Kako drugi funkcioniraju po svojim unutarnjim zakonima, tako i ja funkcioniram po svojim zakonima. Zamišljajući umjetnost kao komadiće u rukama svevišnje sile, što ih zbog veličine i obimnosti scene uopće nismo svjesni, kao niti pripadnosti toj sceni i svoje uloge u njoj, tako i Gotovčeva djela uključuju sve nas kao aktivnu supstanciju njegove režije. Opseg i značaj, te širi pogled na njegovu viziju steći ćemo kako bude protjecalo vrijeme. Petar Bukovac