Favorit ovogodišnjih Oscara, čija će se dodjela održati nešto kasnije no inače, 26. travnja, Netflixov je film “Mank” koji je pomeo konkurenciju s nominacijama u čak deset kategorija.
Tu biografsku dramu o scenaristu Hermanu J. Mankiewiczu, autoru scenarija kultnog filma “Građanin Kane” iz 1941. godine, režirao je David Fincher dok naslovnu ulogu tumači Gary Oldman. Sniman u crno-bijeloj tehnici, kao svojevrstan hommage zlatnom dobu Hollywooda, “Mank” je svojevrstan metafilm: film o nastanku filma. Temeljen na istinitoj priči o nastanku “Građanina Kanea”, kada je legendarni Orson Welles spomenutog Hermana Mankiewicza smjestio u kuću na rubu kalifornijske pustinje, opskrbio ga pozamašnim količinama alkohola i cigareta, tipkačicom Ritom i zapovjedio mu da u šezdeset dana napiše scenarij. A Fincher uspio je, sudeći prema dosadašnjim uspjesima i pobranim lovorikama, i u nečemu što je inače noćna mora svakog redatelja – kako prikazati kreativni spisateljski proces na velikom platnu? Pisanje je ipak samotan i ne pretjerano filmičan proces pa iako postoje desetine, ma i stotine filmova o književnicima i književnicama, scenaristima i ostalim kreativcima, rijetko koji postao je hit.
– Postoji stari naputak u svakoj scenarističkoj školi – za glavne likove ne uzimajte umjetnike! Ne zbog toga što u njihovu poslu i životu nema drame, već zato što se većina zbiva u njihovim glavama. Film je vizualni medij i vrlo je zahtjevno ekranizirati misaone procese, pisac je prvi na top-listi nefilmičnih junaka – objasnio nam je u čemu je kvaka filmaš Andrej Korovljev koji kao svoje omiljene filmove o piscima ističe “Bartona Finka” braće Coen i “Adaptaciju” Spikea Jonzea.
“Barton Fink”, pomaknuti film o istoimenom dramaturgu i scenaristu (John Turturro) iz 1991. godine, kaže Korovljev, uspio je dočarati psihodeliju kreativnog procesa pisca, zahvaljujući u velikoj mjeri vizualno i dramaturški spretno orkestriranim fantazmagoričnim elementima. A višestruko nagrađivana “Adaptacija” iz 2002. godine smatra se jednim od najboljih filmova desetljeća – scenarist filma, slavni Charlie Kaufman, praktički je napisao film o samom sebi dok u raljama spisateljske blokade pokušava proizvesti adaptaciju knjige “Kradljivac orhideja”. Kaufmana (i njegova izmišljenog brata blizanca) tumači sjajni Nicolas Cage, a u sporednim ulogama su velika imena poput Meryl Streep, Chrisa Coopera i Tilde Swinton.
– Teško je snimiti bilo kakav film, a kamoli o životu nekog književnika ili književnice. Biografski filmovi zahtjevni su jer autor filma mora poštivati činjenice s jedne strane, a s druge strane pronaći dramu glavnog junaka koja će držati gledateljevu pažnju i stvarati filmsku napetost – smatra pak naš redatelj Vinko Brešan.
Njegovi favoriti su „Moje lijevo stopalo“ Jima Sheridana iz 1989. s Danielom Day-Lewisom u ulozi irskog slikara i književnika Christyja Browna. Ekranizacija memoara tog fascinantnog umjetnika rođenog s cerebralnom paralizom i koji može pomaknuti samo svoje lijevo stopalo, Day-Lewisu priskrbila je i Oscara za najbolju glavnu ulogu. Brešan ističe i „Il postino“ (1994.) redatelja Michaela Radforda inspiriran životom Pabla Nerude te „Capote“ iz 2005. godine, redatelja Bennetta Millera o američkom piscu Trumanu Capoteu. Phillip Seymour-Hoffman tu je briljirao u ulozi autora američkog klasika “Hladnokrvno ubojstvo” koja je i njemu donijela zlatni kipić. „Sati“ Stephena Daldryja o tri žene u različitim periodima, koje su međusobno povezane romanom Virginije Woolf – i on je svojedobno zaradio čak devet nominacija za Oscar, a najboljom glumicom proglašena je Nicole Kidman u ulozi iznimne Woolf.
Poseban spomen u teškoj kategoriji filmova o piscima svakako zaslužuju i “Ghostwriter” Romana Polanskog, “Ronilačko zvono i leptir” Juliana Schnabela te “Misery” Roba Reinera nastao prema knjizi Stephena Kinga. No, hrvatski redatelji još se nisu prihvatili ekraniziranja života naših slavnih pisaca. Zasad smo mogli gledati samo dva ostvarenja – “Zagorku”, dokumentarno-igrani film u režiji Biljane Čakić Veselić o životu naše najčitanije književnice i seriju “Tin… trideset godina putovanja” Davora Žmegača o životu pjesnika Augustina Tina Ujevića. A o kojem bi našem književniku ili književnici oni željeli snimiti film, pitali smo i naše redatelje?
– Sigurno bi se o Krleži mogao snimiti film… Njegov život bio je zaista dinamičan. Ivo Brešan imao je izuzetno zanimljiv život koji bi se dao ekranizirati. Ja bih rado režirao biografski film o Mati Matišiću, u njemu bi se miješalo podosta žanrova – kazao je Vinko Brešan.
Zbog nefilmičnosti profesije, a i stoga što nije ljubitelj biografskog filma – dodaje Andrej Korovljev, morao bi to biti neki pisac koji je, uz to što je, imao i neke druge probleme.
– Mogao bi to biti Vjenceslav Novak koji je živio u krajnjem siromaštvu, Ivo Andrić koji je gadno robijao nakon čega će nastati njegova epohalna djela, Ivana Brlić Mažuranić koja je u pisanju tražila spas od teške depresije od koje je bolovala… – zaključio je.
