“Što će biti s nama sutra, dal’ to netko zna?” legendarni je prizor iz mjuzikla “Jalta, Jalta”, ovosezonske premijere osječkog HNK. Publika je ovaj svevremenski hit Alfija Kabilja (glazba i aranžman) i Milana Grgića (libreto) u režiji Nine Kleflin izvrsno prihvatila, što je dokazala ovacijama i petnaestominutnim aplauzom.
Koreografski zahtjevna, s iskričavim i toplim dijalozima te poznatim i dragim pjesmama, trosatna predstava nije zastala u svojoj igri i lepršavosti i nije imala ni trena praznog hoda. Osječki operni prvaci bili su izvrsni – Ljiljana Čokljat kao Nina Filipovna, Sanja Toth kao sluškinja, Davor Radić kao Griša, Dali Mora kao Stenli i Ladislav Vrgoč kao Lari.
Čaroliju osječke Jalte dopunjuju scenografija i kostimi u živim bojama koji se referiraju na rusku avangardu, detaljima boja i oblika osobito na Kandinskog i Maljeviča, čime se željelo dočarati kako su likovi u vili Aramovski pamtili i neka bolja vremena.
Duh Drugoga svjetskog rata koji je bjesnio dok su vođe dogovarale mir, a sobari čuvali tajnu zelene livade, mjesta mira, sreće i ljubavi, naznačen je u scenografiji, prizorima eksplozije “berte” i pregovorima vođa čiji su kostimi karikirani predimenzioniranim ordenjem, ali i obućom. Osječka je “Jalta”, kako je nakon premijere rekao i sam Kabiljo, posve drukčija od svih dosadašnjih jer je odstupila od ustaljene forme. I današnja publika očito voli dobro nam znanu priču.
