Odjeven u narančasto zatvorsko odijelo, završno ročište pratio je u invalidskim kolicima, bezizražajna lica skrivenog prozirnim vizirom. Nezainteresirano je slušao čitanje optužnice koja ga tereti za 13 teških ubojstava, više od 50 silovanja, pljačke, oružane prepade i druge zločine, baš kao i izlaganje tužitelja o specifičnosti svakog djela, s groznim detaljima o vezanju, pljački, silovanju, sodomiziranju, premlaćivanju i ubijanju njegovih žrtava.
“Priznajem, kriv sam”, prozborio je naposljetku Joseph James DeAngelo jedva čujnim glasom, da bi potom odsutno ispratio završne riječi o 15 “zarađenih” doživotnih kazni zatvora što ga u dobi od 74 godine zasigurno čini i posve indiferentnim. Pa, ipak, iz dubine goleme kongresne dvorane odakle su izricanje presude slušali deseci članova obitelji žrtava, oteo se uzdah olakšanja. Na pravdu su čekali gotovo pola stoljeća, još otkako je 70-ih i 80-ih godina na teritoriju Kalifornije taj serijski ubojica sijao zlo. Presuda je izrečena 29. lipnja 2020. Samo dan prije, u savršenom tajmingu, HBO je startao s emitiranjem prve od šest epizoda dokumentarne serije “I’ll Be Gone in the Dark” redateljice Liz Garbus koja tematizira potragu upravo za serijskim ubojicom anđeoskog prezimena DeAngelo. Pa, ipak, središnja figura filma zapravo je Michelle McNamara, autorica i blogerica prema čijem je istoimenom bestseleru serija i snimljena, prema nekim tumačenjima i jedna od najzaslužnijih za uhićenje DeAngela, poznatog pod nadimkom Golden State Killer, koji mu je nadjenula upravo ona.
Michelle McNamara bila je fascinirana neriješenim zločinima još od djetinjstva u Oak Parku, u Illinoisu, kao najmlađa od šestero braće i sestara u velikoj irskoj katoličkoj obitelji. Kada joj je bilo 14 godina, u blizini obiteljske kuće ubijena je mlada žena Kathleen Lombardo. Kada je znatiželja nadjačala strah, McNamara se odšuljala do uličice u kojoj je pronađeno tijelo i pokupila komadiće slomljenog walkmana.
Tako je sve počelo. Doselila se potom u L. A., u kojem je zarađivala za život pišući scenarije i televizijske pilot-epizode, sve dok 2003. nije upoznala budućeg supruga, stand up komičara i glumca Pattona Oswalta. Već tijekom prvih izlazaka otkrili su pomalo bizarnu ali neraskidivu poveznicu: zajedničku opsesiju serijskim ubojicama. Dvije godine poslije vjenčali su se, a upravo je Oswalt bio taj koju ju je ohrabrio da svoj mračni hobi pretoči u pisanje. Tako je 2006. pokrenula blog True Crime Diary, svojevrsnu kroniku stotina neriješenih zločina. “Pokrivajući” recentne zločine kao i “hladne” slučajeve, tragala je za kutom gledanja koji su drugi previdjeli: online aktivnosti osumnjičenih bjegunaca ili pak dodatne informacije koje je crpila iz intervjua s istražiteljima i članovima obitelji, prijateljima i suradnicima žrtava, sa samo jednom intencijom – pronaći ubojice. Michelle McNamara provodila je svojevrsnu paralelnu istragu zločina i svoja zapažanja objavljivala na blogu.
‘To nije zdravo’
Tako se 2011. zainteresirala i za niz neriješenih silovanja i ubojstava iz 1970-ih i 1980-ih koje je počinio neidentificirani muškarac u to vrijeme poznat kao East Area Rapist (u prijevodu silovatelj s istočnog područja), jer na početku niza napada nije ubijao. Prvi put napao je usred noći u ljeto 1976., kada se uvukao u kuću na istoku okruga Sacramento, gdje je silovao mladu ženu i otišao. Nakon nekoliko tjedana ponovno je silovao, pa opet i tako desetke puta. U početku je imao obrazac. Silovao je žene koje bi ostale doma same s djecom ili samohrane majke. No godinu dana kasnije obrazac se promijenio. Počeo je napadati parove u njihovim domovima. Ponekad bi vezao muškarca i poslagao mu tanjure na leđa, a zatim bi silovao ženu prijeteći da će ih oboje ubiti ako tanjuri padnu na tlo. Naoružan pištoljem, maskirani napadač terorizirao je cijele zajednice pa su nakon godinu dana mnogi stanovnici počeli “spavati na smjene”, kupovati puške i nabavljati opasne pse čuvare.
Kada je 1978. počeo ubijati, policija ga je nazvala Original Night Stalker (u prijevodu pravi noćni vrebač), nakon što je naganjao i ubio bračni par koji je šetao svog psa na području Sacramenta. Često bi jeo hranu iz hladnjaka svojih žrtava pa je nakon jednog dvostrukog ubojstva 1979. večerao ostatke božićne purice. Posljednja žrtva bila je 18-godišnja Janelle Cruz, koju je zatukao nasmrt 1986. i zatim netragom nestao. Tražili su ga istražitelji i detektivi amateri po cijelom SAD-u, pa čak i po Australiji, ali proći će godine prije nego što će policija, povezujući sve njegove zločine, shvatiti da su “silovatelj s istočnog područja” i “pravi noćni vrebač” jedna te ista osoba.
Razotkriti identitet te osobe, 20 godina nakon posljednjeg zločina, za Michelle McNamaru postat će misija. Uložila je godine rada surađujući s detektivima, provodeći sate i sate pretražujući internet, obavljajući razgovore s preživjelim žrtvama, posjećujući mjesta zločina, slijedeći krvave tragove ubojice kojeg će nazvati trećim i najpoznatijim nadimkom – Golden State Killer, koji će kasnije i ući u policijske datoteke. Istodobno s potragom nastajali su i obrisi njezina književnog bestselera, no njezina sumanuta potraga počela je uzimati svoj danak. Čitateljima bloga iskreno je priznala da ju je uranjanje u grozne detalje ostavilo emocionalno poraženom. “Opsjednuta sam”, napisala je u jednom trenutku. “To nije zdravo.” Počela je patiti od nesanice i tjeskobe, a jednom se uspaničila kada ju je probudio škripavi zvuk: susjed je usred noći vukao svoju kantu za smeće do pločnika. Drugi put, kad je suprug na prstima ušao u njihovu spavaću sobu pokušavajući je ne probuditi, zamijenila ga je za uljeza, skočila iz kreveta i odalamila svjetiljkom u glavu. Preuzela je obvezu riješiti slučaj pa se osjećala gubitnički svaki put kad je razvila obećavajuću teoriju, ali nije uspjela pronaći dovoljno dokaza.
Policajci ne priznaju, ali...
Michelle McNamara umrla je u snu 21. travnja 2016. u dobi od 46 godina. Obdukcija je pokazala slučajno predoziranje lijekovima protiv depresije i tjeskobe u kombinaciji s nedijagnosticiranim poremećajem srca. “Preopteretila je svoj um informacijama s vrlo mračnim implikacijama”, izjavio je suprug Oswalt, koji je nakon njezine smrti u razgovoru za Playboy priznao da ga je kći Alice spasila da se ne “izgubi u tuzi i prekomjernom konzumiranju alkohola”.
Kada se pribrao, posvetio se završetku njezine knjige “Nestat ću u mraku: opsesivna potraga jedne žene za Golden State Killerom”, koja je objavljena posmrtno, uz pomoć istraživačkih novinara Billyja Jensena i Paula Haynesa te tisuća bilješki koje je McNamara ostavila za sobom. Knjiga otkriva da se ponajviše uzdala u potencijal upotrebe DNK i genealoške baze podataka za identifikaciju obitelji ubojice, vjerujući da je to najbolji put za njegov pronalazak. I bila je u pravu. Knjiga je objavljena u veljači 2018., a samo dva mjeseca kasnije, u travnju, policija je objavila da je Golden State Killer naposljetku iza rešetaka. Negdašnji veteran Vijetnamskog rata i nagrađivani policajac uhićen je upravo kako je McNamara sugerirala – nakon što su istražitelji usporedili njegov davno pronađeni DNK s podacima s internetske stranice koja okuplja obiteljska stabla tisuća ljudi iz cijelog SAD-a, među njima i rođake DeAngela.
Vremešni monstrum mirno je živio s jednom od svojih triju kćeri i unukom u predgrađu Sacramenta, u kojem je i počinio svoj prvi zločin. Trenutak uhićenja također je proročki predvidjela McNamara, kada je u otvorenom “Pismu starcu” napisala: “Otvori svoja vrata, pokaži svoje lice, zakorači na svjetlo, samo je pitanje vremena kada će policajci zakucati na tvoja vrata”. Na izravno pitanje novinara policijski zapovjednik porekao je da su informacije iz McNamarine knjige dovele do otkrića i hvatanja serijskog ubojice, no ipak je priznao je ta knjiga, prodana u više od 150 tisuća primjeraka, “održala interes i potakla dojave”. Međutim, McNamarin udovac ne slaže se s tim pa kaže: “Policajci neće nikad i nisu nikad priznali zaslugu piscu ili novinaru za pomoć u rješavanju slučaja. Ali svaki put kad su izgovorili formulaciju Golden State Killer, odali su počast radu Michelle McNamare i njezinoj knjizi, a sada i seriji ‘Nestat ću u mraku’”.
