Hrvatska je dobila treću antologiju bugarskoga pjesništva. Zasluge za to iznimno izdanje idu Hrvatskom društvu pisaca koje je na svom nedavno održanom jedanaestom po redu festivalu Stih u regiji predstavilo opsežnu antologiju "Na posljednjem katu neba". Ova knjiga ima čak tri izbornika i tri prevoditeljice, a u njoj je obuhvaćeno pedeset i troje autora.
– U posljednjih 135 godina u Hrvatskoj su objavljene samo dvije antologije u cijelosti posvećene bugarskim pjesnicima i to "Bugarske pjesme" u prijevodu Augustina Harambašića 1886., prva takva antologija tiskana izvan Bugarske, i "Pregled bugarske poezije 19. i 20. stoljeća" iz 2012. godine u izboru pjesnikinja i znanstvenica Nadežde Zaharieve i Elene Alekove – rekao je Ivan Herceg, urednik knjige "Na posljednjem katu neba" čiji je izlazak u svijet u Knjižnici Bogdana Ogrizovića došlo pozdraviti puno ljubitelja poezije.
Bile su tu i izbornice Silvija Čoleva i Ljudmila Mindova, ali ne i treći izbornik Marin Bodakov koji je iznenada preminuo u Sofiji tokom rada na knjizi. Prevoditeljska reprezentacija ipak je bila kompletna, a u njoj su bile Ksenija Banović, Ana Vasung i Paula Ćaćić. Svoje je kolegice došla ohrabriti i Marijana Bijelić koja je prevela "Pregled bugarske poezije 19. i 20. stoljeća" koju je prije deset godina objavilo Društvo hrvatskih književnika a u kojoj je zastupljeno dvije stotine autora.
Ksenija Banović je u povijesnom pregledu prijevoda bugarske književnosti na hrvatski rekla da su postojali dugi periodu u kojima prijevoda gotovo da i nije bilo. Primjerice u vrijeme Kraljevine SHS ili nakon Drugog svjetskog rata.
– Vesna Parun je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća švercala bugarske pjesnike u hrvatsku periodiku, prevodeći ih na hrvatski. Te bi prijevode svakako trebalo skupiti na jednom mjestu. Od četiri cjelovite bugarske pjesničke zbirke prevedene na hrvatski, Vesna Parun je prevela dvije i to zbirku Penja Peneva 1971. i "Viteški zamak" Hrista Jasenova u vlastitoj nakladi 2006. godine – istaknula je Ksenija Banović.
Izbornica Silvija Čoleva, i sama pjesnikinja i kulturtregerica, istaknula je da je najnovija antologija osobni izbor, te da je mogla biti tri puta opsežnija da izbornici nisu morali reducirati svoj popis.
– Htjeli smo da antologija bude živa, a ne da stoji po knjižnicama i da je povremeno koriste samo akademici. Nakon pada Berlinskog zida, u Bugarskoj su se pojavila brojna nova imena koja nisu htjela ili nisu mogla pisati i objavljivati prije. Mi smo se u antologiji zadržali na pedeset i tri imena i mislimo da je taj broj zlatna sredina. Devedesete su godine donijele pravi vodopad novih zbirki specifičnih i po drugačijim temama, ali i po jeziku na kojem su napisane. Najveći dio autora u ovoj antologiji je baš iz devedesetih godina prošlog stoljeća, iako smo uvrstili i neke mlade pjesnike od kojih je u Zagreb trebao doći najmlađi Stefan Ivanov, ali se razbolio. No, uvrstili smo i Aleksandra Gerova koji je rođen u dvadesetih godina prošlog stoljeća. Sada očekujemo da će nakladnici iz Hrvatske iz našeg izbora odabrati pjesnike kojima će objaviti samostalne zbirke. A to i jest zadatak svake antologije – istaknula je Silvija Čoleva.
Druga izbornica Ljudmila Mindova rekla je da su Bugari u vrijeme komunizma, kada nisu mogli slušati Radio Luxemburg ili BBC, slušali Radio Zagreb koji im je bio izlog slobode. U to doba, na strane su jezike prevođeni pisci koji su bili u dosluhu s vlastima i za to dobili dozvolu državne sigurnosti.
– Vesna Parun je bila izvrstan i čovjek i pjesnik. Za boravka u Bugarskoj, stekla je prijatelje među pjesnicima, profesorima, slikarima, piscima... Dobro je naučila bugarski i ušla je u disidentske krugove, pa mi je drago da smo u ovu antologiju uvrstili i njene prijatelje Blagu Dimitrovu, Radoja Ralina i Ivana Radoeva. Poezija nam je danas spas i u trenucima kada se nalazimo u zatvoru, bilo onom metaforičnom bilo onom realnom. Poezija je i izlog cvijeća, pa bilo to cvijeće zla ili dobrote – rekla je Ljudmila Mindova.
Prevoditeljica Ana Vasung rekla je da je pjesme iz antologije prevodila sjećajući se predavanja profesora Božidara Kunčeva koji im je često recitirao bugarsku poeziju, jer se najbolje prevodi prema zvuku. Mlada prevoditeljica Paula Ćaćić rekla je da je lakše prevoditi ako ste pjesnik.
Pjesme bugarskih pjesnika iz antologije čitala je dramska umjetnica Jelena Miholjević. U antologiju je uvršten i poznati bugarski romanopisac Georgi Gospodinov koji je svoju književnu karijeru započeo pjesničkim zbirkama, a u Hrvatskoj je stekao iznimnu popularnost, baš kao i bugarski pisci Alek Popov, Emil Andreev, Vera Muftačieva...
Zanimljivo, na festivalu Stih u regiji koji je trajao tri dana, predstavljena je i Antologija suvremene europske poezije nazvana "Ima li pjesnika u Monte Carlu" Damira Šodana. Nakladnik je hrvatski PEN centar čiji je predsjednik Tomica Bajsić i predstavio knjigu također u Knjižnici Bogdana Ogrizovića.
