Jedinstvenu Milenu Dravić, miljenicu filmskoga i kazališnoga gledateljstva s prostora bivše Jugoslavije, riječka je publika dočekala s oduševljenjem, a ispratila ovacijama.
Komedijom "Harold i Maude" Colina Higginsa u režiji Milana Karadžića i produkciji Beogradskoga dramskog pozorišta, u kojoj M. Dravić ima glavnu ulogu, počeo je u HNK Ivana pl. Zajca program "Nedjeljom u Zajcu", u sklopu kojega će ljubitelji kazališta nekoliko puta tijekom sezone uživati u gostujućim predstavama.
Neopterećena ljubav
Milena Dravić u ulozi Maude, 79-godišnje žene, i Petar Benčina u ulozi Harolda, mladog muškarca u srednjim dvadesetima, maestralno su dočarali publici vezu mladog muškarca i žene u godinama, čije su prirode podudarne, a ljubav posve neopterećena. I mjesto njihovih prvih susreta neuobičajeno je, nalaze se na pogrebima nepoznatih ljudi jer Harold i Maude opsjednuti su smrću. Harold lažnim samoubojstvima privlači pažnju dominantne majke, a Maude smrt smatra sljedećim logičnim korakom u svom životu. Maude Haroldu, koji joj priznaje kako do susreta s njome "nije živio, ali je zato više puta umro", otkriva ljepotu života.
Haroldova objava vjenčanja s Maude izaziva zgražanje obitelji.
Na proslavi svoga 80. rođendana Maude priznaje Haroldu da je uzela preveliku količnu tableta za spavanje i da će umrijeti do ponoći. "Ja ne umirem, ja se mijenjam", njezine su posljednje riječi. Izvrsna u ulozi Maude, Milena Dravić priznaje da je oko nas premalo pozitivne energije i pozitivnih osoba.
Premalo pozitive
– Oduševila sam se ulogom. Mislim da nema glumice koja bi je odbila. Ekipa je sjajna pa nisam dvojila, a redatelj Karadžić napravio je predstavu s ukusom. Gostovali smo u Beču u kojem smo divno primljeni, kao i ovdje u Rijeci koju volim. Grad je bez predrasuda, dobre energije. Ostali su gradovi postali okrutni, prave "aždaje", tu mislim i na Beograd, a igrati u Rijeci melem je za dušu – kazala je M. Dravić Sretna je zbog reakcije riječke publike, čiji je puls osjetila od početka do kraja predstave. Priznaje da igrajući Maude često sebe opominje kako treba živjeti, iskreno i potpuno. I nakon niza intenzivnih godina u kazalištu i na filmu publici se daje bez rezerve.
– Kažu da sam štreber, no ja sam u poslu odgovorna, a publika mi daje snagu.
Na fotografiji vidim staricu. Vrijeme je nemilosrdno i prema ljudima za koje bi željeli da zauvjek ostanu mladi i lijepi. Ali u sjećanju ostaje lik \"prekobrojne\", te vedre plavuše simbola jednog sretnijeg, ljepšeg i optimističnijeg vremena.