Serija slika Duje Jurića pod naslovom Memo chips 3 otvorena je u zagrebačkoj galeriji Kranjčar, koja je u minimalističkom stilu uređena u jednom od crkvenih dvorišta na adresi Kaptol 26. Crkva i umjetnost ovdje žive u dnevnom skladu i obostranom podržavanju svojih programa.
Žice i čipovi su inspiracija
Galerija Kranjčar ovaj je put otvorila svoj prostor akademskom slikaru koji je unio u galeriju radove koji izgledaju kao nekadašnji sklopovi sitnih žica i zavarenih kuglica kakve smo mogli vidjeti kad bi serviser otvorio radioprijamnik ili televizor, a u novije doba kompjuterske čipove. Jurić je uz svoje geometrijske slike na sivoj podlozi zida bijelim oslikao linije koje završavaju točkama, proširujući temu slike na cjelokupan prostor.
– Duje Jurić korespondira sa svojim slikama u odnosu na ambijent. Na neki način tretira slike kao vizualne činjenice koje onda formiraju cjelokupni ambijent, što je integralni dio izložbe. Slike su formalno slične iako Duje Jurić (rođen je 1956. u Rupama) nikada nije ponovio isti geometrijski sklop. Tako su u Umjetničkom paviljonu lani bile dosad najveće njegove slike, u galeriji Mazuth druge, a ovdje su treće, i njima završava ovaj veliki ciklus. Svaku sliku možemo gledati zasebno, a prava je ideja da je to zapravo jedan rad – rekao je kustos izložbe Vanja Babić.
Duje Jurić diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je danas izvanredni profesor. Dvije je godine radio u MSU na poslovima restauracije umjetnina, a prije nekoliko dana dobio je Vjesnikovu nagradu za slikarstvo Josip Račić.
Nogomet i umjetnost
– Najnovija Jurićeva izložba označava završetak trilogije s naslovom Memo chips, započete prije desetak mjeseci u velebnom Umjetničkom paviljonu. Vizualne karakteristike memorijskih računalnih čipova slikar doživljava na izrazito tradicionalan način; u njima vidi tek uobičajene motive što ih valja (re)interpretirati. Riječ je, dakako, o ironijskom odmaku, po kojem će se izrazito postmodernistički umjetnik Jurić bitno razlikovati od svojih avangardno-modernističkih kolega. Suvremena tehnologija nimalo ga ne fascinira; posve je, naime, svjestan svih njezinih ograničenja, uključujući i možebitnu negativnu ulogu u budućnosti. Možda upravo zbog toga Jurić ostaje vjeran klasičnom slikarstvu – tumači Vanja Babić.
Za našega posjeta izložbi prije otvorenja zatekli smo ovdje i Zlatka Cicu Kranjčara, nogometnog trenera.
O vezi nogometaša i umjetnosti rekao nam je kako je njegova generacija odrastala uz poznate hrvatske slikare Stančića, Rabuzina, Miju Kovačića koji su svojedobno bili jako popularni, a njemu se osobno posebno sviđalo slikarstvo i teme današnjega klasika Ivana Generalića.
