Ponuda karantenskog štiva naklade Ljevak upravo je proširena za novi prijevod pokojnog talijanskog nobelovca Darija Foa, knjigu “Papina kći” u kojoj se uz mnogo razigrane ironije i autorskih opaski pozabavio kontroverznom talijanskom moćnicom Lucrezijom Borgiom.
Njegova knjiga posebno je zanimljiva jer se Fo svim silama trudio rehabilitirati mladu Lucreziju, koja je prema mnogim tumačenjima bila okrutna i manipulativna trovačica i bludnica, prikazavši je kao žrtvu spletki pape Aleksandra VI., koji joj je bio otac, te krvožedne braće predvođene vojskovođom Cesareom, čija je proračunatost inspirirala i velikog Machiavellija. Različiti autorski pogledi na kuću Borgia, a pogotovo na mladu Lucreziju, zapravo su logični s obzirom na brojne kontradiktorne povijesne dokumente, zbog čega ne čudi da do danas inspiriraju generacije umjetnika.
Iako je jedini potvrđeni Lucrezijin portret pripisan Battisti Dossiju, uvriježeno je mišljenje da je njena pojava očarala brojne majstore talijanske renesanse, poput Bartolomea Veneta čiji najzločestiji portret riđokose ljepotice otkriva i jednu dojku. Lucrezia Borgia, otkrit će nam i Dario Fo, nadahnula je i brojne pjesnike. I sama je uživala u poeziji, bez lažne skromnosti organizirajući večeri u kojima su se čitale pjesme u njenu čast.
Na jednom takvom događaju upoznala je i Pietra Bemba, ljubavnika kojem se strastveno prepuštala tijekom svojeg trećeg braka s vojvodom od Ferrare, grada u koji se, prema Foovoj interpretaciji, sklonila izluđena vatikanskim spletkama. Tri stoljeća kasnije romantični Lord Byron opisat će njenu korespondenciju s Bembom kao “najljepša ljubavna pisma na svijetu”. No krenimo redom.
Lucrezia Borgia rođena je 1480. godine kao nezakonito dijete kardinala Rodriga Borgie i njegove dugogodišnje ljubavnice Vannozze Cattanei, u čiju je kuću proračunati kardinal “podmetao” svoje odane sljedbenike, sa zadatkom da dami glume muža, a djeci oca, kako bi spasio svoj i njen ugled do trenutka u kojem je postao papa, a samim time i dovoljno moćan da formalno prizna svoje četvero djece.
Među njima je bila i Lucrezia, djevojka koju će sa samo trinaest godina otac gurnuti u dogovoreni brak s Giovannijem Sforzom. Mlada Lucrezia iskreno će se zaljubiti u muža kojeg nije odabrala, no njen otac i brat Cesare ubrzo će zaključiti da im taj brak više ne koristi pa će odlučiti da Cesare jednostavno ubije sestrina muža. Lucrezia o tome obavještava Sforzu koji daje petama vjetra, a kasniji pokušaj da se brak anulira pod izgovorom navodne Sforzine impotentnosti rezultirat će kontraoptužbom njegove obitelji o incestuoznom odnosu između pape i njegove kćeri. Sličnu optužbu vatikanski će moćnici kasnije plasirati i o Lucreziji i njezinu bratu Cesareu, o čemu će, pripovijeda Fo, diljem Italije podrugljivo pjevati ulični zabavljači. Priča o njihovu incestu nekoliko stoljeća kasnije završit će i u poznatoj videoigri Assassins Creed!
Iako je papa nesumnjivo volio Lucreziju, to ga nije omelo da je iz političkih interesa još nekoliko puta ponudi različitim ženicima, o čemu su, kao i o brojnim smrtonosnim spletkama i skandalima obitelji Borgia, do danas pripovijedane nebrojene priče. Među njima je i europska koprodukcijska serija “Borgia” čija je treća sezona 2014. snimana u Dubrovniku, kao i niz drugih filmova, serija i književnih djela među kojima se knjiga Darija Foa ističe kao svojevrsna rehabilitacija Lucrezije Borgie.
Ne bježi on od tračeva koji su je pratili, ali podsjeća i da je tečno govorila brojne europske jezike, napamet citirala Bibliju, progonila lihvare te utemeljila etičnu zalagaonicu za pomoć sugrađanima, tražila utjehu među opaticama, sama pregovarala o uvjetima svojeg braka, u jednom trenutku čak i vodila Vatikan! Kažu da svaka istina ima dva lica, a svježa Foova interpretacija, osim duhovitog povijesnog štiva, nudi nam i mogućnost da bolje spoznamo jednu od najvećih zagonetki talijanske renesanse: Lucreziju Borgiu.
