U nedjelju 22. listopada Zagreb slavi 60. rođendan Dražena Petrovića. I to u Kazalištu Trešnja. Na programu je zagrebačka premijera predstave "Dražen" koju je do sada vidjela samo publika Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku.
– Namjerno nismo igrali predstavu od ljeta, čuvali smo zagrebačku premijeru za Draženov rođendan – objašnjava Paško Vukasović, redatelj predstave, koji je za nju, zajedno s Ivanom Vuković napisao tekst. Kaže kako je Šibenik bio vatreno krštenje za ovu predstavu:
– Tamo nema osoba koja na spomen predstave o Draženu nema neku svoju poveznicu s Draženom. Bio je to poseban izazov, igrali smo u posve drugačijem prostoru, u ambijentu, na otvorenom. Stvarno je super prošlo, došli su Draženova mama Biserka, Nenad Spahija, Draženov prijatelj iz djetinjstva koji je također važan lik u ovoj predstavi. I sve su reakcije bile vrlo dobre – govori Paško Vukasović. Otkriva kako je tekst za predstavu nastao nakon intervjua koji je vodio s članovima Draženove obitelji, mamom i bratom Aleksandrom, ali i najbližim krugom ljudi koji su Dražena poznavali odmalena. Cilj je bio otkriti kakav je dječak bio košarkaški majstor, što ga je mučilo, čega se pribojavao i kako je zapravo krenuo na košarku. Skupili su tako više od osam sati materijala iz kojih je nastao tekst ove predstave, a kaže kako je izuzetno zahvalan svima koji su im pomogli da ovo postane kazališna posveta velikom sportašu, ali i priča koja djecu, neke nove, današnje klince, uči kako se upornošću i predanim radom dolazi na vrh svijeta. Redatelj otkriva i kako su predstavu sada za Zagreb i Trešnju trebali prerežirati, ali i kako s posebnim nestrpljenjem čekaju nedjeljnu premijeru.
– Trudili smo se da naša priča bude što istinitija, što jače utemeljena u stvarnosti. Tako se recimo koristimo i Draženovim riječima, jer on sam je rekao da bi završio na vaterpolu da je Aco krenuo na taj sport. Pokazuje to dječaka koji je u svemu slijedio starijeg brata, govori redatelj i objašnjava kako im je bilo važno da Dražen tu bude običan dječak, onaj kojem ne idu baš lekcije iz gitare, koji je sramežljiv pred djevojčicama, koji promašuje prve koševe...
Redatelj se nada da će na ovu predstavu djeca dolaziti zajedno s roditeljima, ali i bakama i djedovima, i kako će obiteljske uspomene na velike utakmice i Draženovu karijeru, djeci stvoriti novi okvir za ovu priču. Mora mu se priznati da je na vrlo promišljen način riješio kraj predstave. Mi odrasli koji znamo tragičan kraj velike sportske karijere možemo uzdisati (čak i sa suzama u očima) nad videoprojekcijom scena iz slavnih košarkaških dvoboja kojima završava predstava, dok će za djecu to imati posve drukčiji značaj. Dražen sa scena, naime, silazi u publiku, sjeda u prvi red i na neki se način zagleda svoju budućnost, ostvarenje svog košarkaškog sna. Dok ostali glumci pjevaju, pitanje je koliko će djece njih primijetiti trenutak kada se reflektor nad likom Dražena glasi.
– Željeli smo izbjeći bilo kakvo spominjanje Draženove smrti, kaže redatelj i nastavlja:
– Ja čvrsto vjerujem kako se Draženova prisutnost još osjeti tu među nama. I zato on sjeda u publiku i gleda u svoju svijetlu budućnost, sve do NBA-a.
Paško Vukasović objašnjava kako će nakon zagrebačke premijere predstava igrati i u Zagrebu i u Šibeniku, ali i krenuti na turneju po cijeloj Hrvatskoj. A na pitanje stvara li Draženov rođendan poseban pritisak ekipi, odgovara:
– Ma mi smo vam dovoljno ludi da se bacimo na glavu u to. Draženov život definitno zaslužuje kazališnu predstavu, a meni je posebno drago što se to poklopilo i sa snimanjem filma o njemu.
Predstava "Dražen" nastala je u koprodukciji HNK Šibenik i Trešnje, i to je prva koprodukcija HNK Šibenik s nekim dječjim kazalištem, što će predstavi osigurati svojevrsni parelelni život u dva grada. Imali su uz to i mnogo sreće što su za naslovnu ulogu pronašli mladog glumca koji godinama trenira – košarku. I doista nalikuje Draženu, čak i kovrčavom kosom. On je Toni Kukuljica, glumac kojeg smo u prošloj kazališnoj sezoni gledali na sceni Satiričnog kazališta Kerempuh u predstavi "Posljednji Čehov u Hrvatskoj". Bila je to ispitna predstava ADU, klase Dore Ruždjak Podolski, u kojoj su Kukuljica i svi njegovi kolege pokazali nevjerojatan scenski potencijal Čehovljevih humoreski, ali i najavili da su nova glumačka generacija na koju treba ozbiljno računati, što dokazuje i ova Tonijeva uloga.
– Šibenska premijera bila je velika stvar. Atmosfera je bila odlična, cijeli je grad u tom trenutku živio za Dražena, svi su bili jedno i ljude je zaista dotakla ova predstava. Posebno djecu, koja su mi dolazila vičući "Dražene, Dražene!" Bilo je zaista posebno i predivno – kaže Toni Kukuljica.
Priznaje da mu je trebalo vremena da mu se "slegne" vijest kako je upravo on dobio naslovnu ulogu u ovoj predstavi:
– Velika je to čast. Mislim da će i u Zagrebu biti sjajno jer ovaj grad poštuje Dražena i vjerujem da će i ovdje atmosfera biti odlična. Ovo je predstava koja djecu uči upornosti, strasti, ljubavi prema sportu. Ako imaš to, imaš sve – govori Toni Kukuljica.
