Recept za dobar krimić u svojoj je osnovi jednostavan; na jednoj je strani zločin (i zločinci), na drugom policija koja istražuje što se točno dogodilo i lovi zločince. A za uspjeh krimića ponekad je važnije imati zanimljive junake, i pozitivce i negativce, nego zapetljan zločin u kojem se ponekad i autor pogubi. Roman "Cvijeće iznad pakla" talijanske spisateljice Ilarije Tuti (Znanje, Knjiga dostupna svima, urednica Lucija Kobić Išgum, prijevod Hana Klak Ustolin, 6,50 eura) počiva upravo na sjajno osmišljenim junacima dobra.
Naime, kada se zločin dogodi u izoliranom mjestašcu, visoko u šumama talijanskih Alpi, policijski se istražitelji prvo moraju obračunati s mnogo legendi i horor-priča koje su dio tog podneblja. No po mrtvom tijelu muškarca kojem su iskopane oči jasno je da se radi o ubojstvu koje nisu počinila mitološka ili onostrana bića. Istraga dobiva svoj puni zamah tek kada je preuzme iskusna detektivka oštrog jezika, ali i ona prvo mora pobijediti mještane koji nikada ne surađuju s policijom, kao i predrasude lokalnih policajaca prema ljudima koji dolaze izvana kako bi njima "solili pamet".
Uza sve to detektivka ima i novog pomoćnika, mladog istražitelja koji joj je upravo dodijeljen, početnika za kojeg ona nema previše strpljenja, ali koji se itekako trudi pokazati da je na visini zadatka.
Tako ova priča o lovu na ubojicu, za koji policija ima sve manje vremena, jer jasno je da će ubiti ponovno, postaje i svojevrsna lekcija o sukobu generacija, kao i načinima na koji se oni mogu prevladati ako ima malo zdrave pameti i dobre volje.
Naime, glavna junakinja vrlo brzo shvati koliko njezin mladi pomoćnik zna i može, dok se on u hodu uči prihvaćati njezine nekonvencionalne metode rada i nestrpljivo ophođenje, za koje mu se isprva čini da je arogancija. Njihov odnos potka je uzbudljivog krimića koji prati i sve ostale zadatosti žanra, ujedno i prvi roman u serijalu koji je autorica posvetila ovoj istražiteljici, a prema kojoj su Talijani snimili i izuzetno uspješnu TV seriju.
