“Divni svijete, gdje si” (Fraktura, urednik Seid Serdarević, prijevod Patricija Horvat), novi roman irske spisateljice Sally Rooney ostavlja dojam velikog razočaranja, ali samo zato što je autorica prethodnim romanom “Normalni ljudi” ljestvicu postavila nevjerojatno visoko.
Priča je to o mladoj spisateljici Alice koja, pritisnuta iznenadnim uspjehom i slavom, odlazi iz Dublina kako bi u miru (gotovo izolaciji) malog mjesta na zapadnoj obali Irske pronašla ravnotežu. Tamo putem Tindera upozna skladištara Felixa... Zbog ishodišta priče čitatelju se na samom početku čini da u rukama ima još jedan ljubavni roman, u čemu je Rooney dokazana majstorica, ali tada sve krene drugim tijekom.
Ovo je prvenstveno roman s neobičnom formom, jer priču o dvije prijateljice pratimo kroz poglavlja koja govore o njihovim životima i ljubavima, ali i kroz brojne e-mailove koje njih dvije izmjenjuju. Tako roman o ljubavima i prijateljstvu postaje priča o svijetu u kojem danas živimo, u kojem se Rooney dotiče jako puno aktualnih tema: od ekologije, preko problema kapitalističkog društva 21. stoljeća, sve do katoličke vjere i načina na koji danas vjeruju mladi ljudi. Zbog te, moglo bi se reći, ‘rasute strukture’, na trenutke se čini da autorica gubi nit svoje priče, ali u svakom tom trenutku treba se vratiti na naslovnicu romana. Na njoj su, naime, dvije žene koje je najjednostavnije opisati kao kaktus-ljude.
Ovaj je roman priča o tome kako smo svi postali baš takvi, kako nas sve tehnologije i pogodnosti današnjice tjeraju da se opašemo bodljama među kojima tu i tamo iznikne neki savršeno lijep cvijet. Ovo je naravno i roman koji jasno pokazuje da ni kaktus-ljudi nemaju baš previše šansi jer nas sve te bodlje ne uspijevaju sačuvati. Rooney na sreću nudi i svoj recept za opstanak, iako je zapravo riječ o svojevrsnom “resetiranju”, naime nešto poput sreće pronaći ćemo samo srušimo li sve svoje obrambene bedeme i dopustimo si emocionalne rane, jer one su put ka intimnoj povezanosti koja nudi spas.
