Dugo je hrvatski teatar bježao i od Krleže i od Glembajevih, baš kao da glembajevština toliko prisutna svuda oko nas pobjeđuje najznačajniju hrvatsku dramu 20. stoljeća. Činilo se da priča, za koju su nas djecu koja je odrastala u socijalističkim školama učili kako je to konačni prikaz pada trulog kapitalizma, u doba rastućeg kapitalizma koji u Hrvatskoj doista jede svoju djecu, postoji tek na razini provokacije. Što drugo reći o načinu na koji su dočekani “Glembajevi” Branka Brezovca u HNK Rijeka, gdje je važna bila samo estradizacija teme, činjenica da barunicu Castelli glumi Severina.
No, onda su se, u zadnjem desetljeću, Glembajevi okolnim putevima počeli vraćati kući: u Beogradu ih je 2011. u Ateljeu 212 režirao Jagoš Marković, a godinu dana kasnije sjajno ih je u Ljubljani postavio Ivica Buljan, ne izostavivši ni jednu riječ koju je Krleža upisao u ovo djelo. Obje su predstave gostovale u Zagrebu i podsjetile na davno izrečenu istinu: što je Englezima Shakespeare, to je nama Hrvatima Krleža.
Godine 2017. slijedile su Dubrovačke ljetne igre, a dramu je režirao Zlatko Sviben, a nekoliko mjeseci prije njih vidjeli smo genijalnu baletnu verziju koreografa i redatelja Lea Mujića, koji je uspio sve teme, ali i vulkan emocija koji je Krleža upisao u ovu dramu, besprijekorno “prevesti” u baletni jezik.
Godina 2019. proteći će u znaku čak dvije verzije “Glembajevih”. Ponovno ih se prihvatio Branko Brezovac, u produkciji Eurokaza. Sabio je djelo na dramu za tek nekoliko glavnih likova, a mora mu se priznati da je u predstavi stvorenoj za komorne scene (na kojoj su dijelovi scenografije zapravo ljesovi), mudro i sažeto (manje od dva sata trajanja) naslikao sliku naših dana, ali i pažnju usmjerio na činjenicu da je Krleža stvorio junake od krvi, mesa, suza i sperme.
A sada se, na samom kraju godine “Glembajevi” doslovno vraćaju kući - u Dramsko kazalište Gavella. Redatelj Miroslav Međimorec najavio je hommage velikom hrvatskom klasiku, a, kako je rekao na konferenciji za medije: “misao vodilja bila je vratiti dignitet govoru koji je začetak svega u kazalištu, a koji je ključan kod Krleže.”
No, ovu ćemo predstavu pamtiti i po nemalim porođajnim mukama, jer Zlatko Vitez trebao je ulogom starog Glembaja proslaviti 50 godina umjetničkog djelovanja, upravo na sceni na kojoj je dao svoje najznačajnije uloge. Tek mjesec dana pred premijeru povukao se iz predstave, a na njegovo je mjesto stigao Darko Stazić Uz njega (novu) obitelj Glembaj čine: Amar Bukvić kao Leone, Nataša Janjić Medančić je barunica Castelli, Darko Milas Titus Andronicus Fabriczy-Glembaj, Ozren Grabarić Puba Fabriczy-Glembaj i Dijana Vidušin kao sestra Angelica. Dr. Paula Altmanna igra Sven Medvešek, Alojzija Silberbrandta Hrvoje Klobučar, a igraju još Andrej Dojkić, Nikola Baće, Kristijan Šupe, Emma Martinjak i Emilija Šušković Jakopac.
Predstava će biti upamćena po ulozi Amara Bukvića.
VIDEO Proba Gavelline predstave Kiklop:
Da, sramotno ,znaju li naša djeca tko je M.Krleža ,tko je AG Matoš ,tko je I G Kovačić , tko je Kranjčević....?