Dok je cijelu prošlu godinu trajalo gotovo pa natjecanje tko će više ocrniti dugometražni dokumentarni film “Gazda”, redatelj Dario Juričan i novinar Saša Paparella – zajedno s ekipom koju čine: scenarist Zvonimir Tivon, novinarka Mašenjka Bačić, montažerka Sandra Mitić i glavni snimatelj Marko Patak – ponovno su zasukali rukave.
Prevrnuli su i pročešljali hrpe novih dokumenata, pronašli i porazgovarali s mnogim znanim i neznanim sugovornicima te snimili novi dugometražni dokumentarni film i napisali novu knjigu istog naslova – “Gazda: početak”. Eto, dok su svi, kaskajući za njima, govorili i bavili se Todorićem, oni su krenuli korak dalje i dublje. Na sam privatizacijski izvor 90-ih, i to u liku i djelu Miroslava Kutle, njegove Globus grupe i niza popratnih likova od kojih neki, unatoč svemu, na utjecajnim funkcijama traju i dalje. Neke se može naći i na čelu Vrhovnog suda! A premijera tog novog filma i promocija nove knjige održat će se danas u 19 sati u zagrebačkom kinu Europa, a potom će u subotu 20. siječnja uslijediti i prikazivanje u Splitu, u kinoteci Zlatna vrata.
– “Gazda: Početak” svojevrsni je pretfilm “Gazdi”, koji nije bio film o Ivici Todoriću i blistavom usponu nekad hvaljene korporacije Agrokor. Projekt “Gazda: Početak” bavio se početkom tranzicijskih procesa u Hrvatskoj, nastankom vodeće stranke u 90-ima, HDZ-a, medijskim krajolikom, velikim aferama te razlozima i posljedicama od države podržanog i toleriranog kriminala u tranziciji i pretvorbi. Film se dotiče i uloge Đure Sesse, koji je danas predsjednik Vrhovnog suda. Narativnu kičmu filma čini priča o Miroslavu Kutli, a tko je on ponajbolje otkriva rečenica njegova odvjetnika Željka Olujića kojom u Kutlino ime traži ispriku od Novog lista 1995. Olujić je tada rekao: “Već se u mnogim slučajevima dogodilo da se ponajbolje hrvatske domoljube optuži i osudi u javnosti za nešto što sud nikada utvrdio nije. Tako im se nanosi ogromna i neizbrisiva šteta. To je u slučaju Kutle osobito štetno, jer je on ugledan poduzetnik kojemu poslovni i moralni kredibilitet itekako treba” – tako redatelj i njegova ekipa najavljuju novi film, a Dario Juričan otkriva nam još štošta zanimljivo, i to u svom prepoznatljivom stilu. Staloženom ironijom udara žestoko.
Novim filmom “Gazda: Početak” vraćate se na sam početak privatizacije i njezinu svojevrsnom rodonačelniku Miroslavu Kutli kojeg danas gotovo nitko više i ne spominje. Je li možda i to bio jedan od motiva za film – da se svima nama, pa i Kutli te onima koji su ga stvorili, da do znanja da ni on, ni oni, ni sve ono što su učinili nije i ne smije biti zaboravljeno?
Tako je! Kada smo se bavili Todorićem, svi su govorili: “Jao, pa Todorić je nešto i sagradio, za razliku od onog Kutle”. I tako smo si postavili zadatak da riješimo taj misterij – tko je bio Miroslav Kutle? A taj Miroslav Kutle, koji je pobjegao u BiH, kao i Todorić sada priča da nije u bijegu i da mu se politički pakira. Kakav majstor.
Do kakvih ste novih saznanja i činjenica o privatizaciji 90-ih i Kutlinoj ulozi u tome došli i je li bilo teško naći sugovornike koji će otvoreno govoriti o tome?
Na naše čuđenje sa sugovornicima je išlo vrlo teško. I nakon 20 godina Kutlina hobotnica ima puno živih krakova, a radnici koje je tada unesrećio i dalje se boje. Sumirali smo Kutline najveće pothvate, zagrebli po pozadini većih afera i vidjeli što se danas događa s njihovim akterima. Izvukli smo iz naftalina asove poput Ninoslava Pavića, Ivića Pašalića, Ćire Grubišića, kao i nove zgode vlasnika Jadran filma Vinka Grubišića, kojeg sada ganja makedonska vlada jer nije isporučio seriju iako je dobio predujam od 1,1 milijun eura.
Što vas je od svega toga najviše sablaznilo, a što najviše razljutilo?
Sudac Đuro Sessa znao je za ilegalne posjete u zatvoru Remetinec koje je Miroslav Kutle dobivao dok je bio pritvoren zbog afere Tisak. Gledajte ga danas – Sessa je postao predsjednik Vrhovnog suda.
Koliko ste dokumenata pregledali i pročešljali za ovaj film, s koliko ste ljudi razgovarali, koliko ste materijala snimili?
Pregledali smo više od deset tisuća stranica arhiva, sudskih dokumenata i policijskih izvještaja. Razgovarali smo sa stotinjak ljudi, a materijala imamo za omanje Sopranose.
Kada ste prije dvije godine premijerno prikazali svoj prvi film “Gazda”, Ivica Todorić tada je još uvijek bio nedodirljiv, a onda se njegova agrokorska kula počela urušavati. Očekujete li da bi i ovaj vaš novi film mogao imati sličan “nastavak”?
Kada je država aktivan sudionik udruženog kriminalnog pothvata, nemam nikakvih iluzija. Osim toga, Kutline su se tvrtke većinom urušile davnih dana, malo koja je preživjela.
Kako biste vi okarakterizirali Kutlu, tim više što ste ga za potrebe filma i upoznali, sastali ste se u BiH?
Upoznali smo se prošlog ljeta i mogu reći da postoje dvojica ljudi s tim imenom. Kutle je privatno pristupačan, šarmantan i duhovit, ali postoji i onaj drugi, poslovni čovjek kojeg treba po skraćenom postupku strpati u udžbenike.
I Kutle i Todorić danas su bjegunci. Koliko je sličnosti u njihovim privatizacijsko-tajkunskim pričama i što vam se čini, hoće li i Todorić u Londonu godinama mirno padati u zaborav ili je on ipak specifična zvjerka?
Kutle je transfuzijski bio priključen na HDZ, stranku koju je osnivao i koja mu je trasirala pravac i put. Todorić se izborio i napravio inverziju. On je stavio državu na svoju transfuziju pa je zato i potrajao toliko duže. Todorić neće u zaborav, njemu i njegovim pajdašima slijedi 20 godina natezanja s hrvatskim pravosuđem. A imati posla s hrvatskim pravosuđem pakao je samo po sebi.
Iako je Todorić bio glavna politička i medijska priča cijele prošle godine, zbog njega se donio i posebni lex Agrokor, osnovano je i saborsko istražno povjerenstvo za Agrokor, on je ipak uspio šmugnuti u London. Izgleda li vama to kao da mu se dalo i vremena i prostora da se skrasi na sigurno?
Meni je drago da se država brine za građane koji su zadužili zemlju. A zadužio nas je u svakom smislu te riječi.
Kada je Sabor ukinuo povjerenstvo za Agrokor, oštrim pismom obratili ste se predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću? Je li vam odgovorio?
Gordan Jandroković zacijelo ima važnijeg posla nego odgovarati sitnim provokatorima.
Jeste li redoviti čitatelj Todorićevih blogova?
Nemam vremena ni živaca za monologe i sofizme gospodina Todorića.
U novom filmu razotkrivate i lik i djelo šefa Vrhovnog suda Đure Sesse. Bi li taj dio filma mogao posebno zanimati predsjednicu države ili ona o tome sve zna?
Predsjednica je pokazala da zna odabrati odličnike, kao što su primjerice Vladimir Šeks, Davor Domazet-Lošo, Vlado Galić. Đuro Sessa logično nastavlja taj niz.
Na premijeri “Gazde” prije dvije godine od političara su bili samo predstavnici Mosta. Očekujete li da će sada na novoj premijeri biti više interesa onih iz političkih krugova?
Dio ulaznica stavili smo u slobodnu prodaju tako da svatko ima priliku doći na premijeru. Bili bismo sretni da nam ovoga puta dođu predstavnici HDZ-a jer su oni zacijelo najbolje upućeni u tajne hrvatske pretvorbe i privatizacije, a mi volimo educiranu publiku.
Krajem prošle godine objavili ste i natječaj za molitvu “da Todorić uspije naći put do Zagreba, da mu tu pošteno sudi Sessa i da Agrokor ozdravi”, uz obrazloženje da nam u ova napaćena i bremenita vremena za našu domovinu ne preostaje ništa osim molitve. Uvjeti su bili da tekst molitve bude kratak, lakopamtljiv i morao je odisati optimizmom i nadom. Koliko je i kakvih sve prijedloga stiglo?
Na natječaju je bila žestoka konkurencija, a pobijedila je duhovita molitva Marina Stanića koja glasi ovako:
Gazda naš voljeni
Koji jesi u prizemlju svake zgrade
Svijetli se reklama tvoja
Nek’ opet bude akcija koja
Kako u gradu tako i na selu.
K plus naš svagdašnji
Davaj nam opet
I uzmi natrag bonove svoje
Kako i mi uzimamo dugove tvoje
I ne uvedi nas u Lidl
Nego izbavi nas od zla.
Amen
Dajemo vam priliku da se i ovim putem javno obratite i Todoriću, i Kutli, i Sessi. Što biste poručili svakome od njih?
Svatko od njih trebao bi napisati udžbenik o tome kako se postaje gazda u Hrvatskoj. Uštedjeli bi mi puno truda i vremena, jer ovako moramo mi to raditi umjesto njih.
A što biste poručili političarima, a što građanima?
Filmovi koje radim ne bi bili mogući u 90-ima. Danas imamo institucije kao što su Povjerenik za pristup informacijama, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. To je veliki korak naprijed, to su jake poluge s kojima se puno može postići. Građani trebaju ustrajati u svojim pravima, okupiti ekipu i biti hrabri i glasni, jako glasni. Iako to ponekad ispadne nakaradno, kao recimo šatorašenje i hod za smrt drukčijeg. Političari ne trebaju poruke, oni najbolje sve znaju.
Rekoste nedavno da je ovaj novi film posljednji na temu 90-ih? Zašto? Smučilo vam se od svega toga što ste doznali, zgadilo vam se što nema očekivanog reagiranja nadležnih...
Mislim da smo apsolvirali 90-e. Saša Paparella i ja podigli smo tom razdoblju četiri dostojna spomenika: dva filma i dvije knjige. Moramo korak dalje. Ima tu još puno nedodirljivih gazduna.
Čemu ćete se i kome onda posvetiti u idućem filmu?
Prije nego što je postao veliki sudac, Đuro Sessa u Perthu nekoliko je godina proveo u hrvatskoj ambasadi s poznatim kockarom Nevenom Juricom, tadašnjim veleposlanikom Republike Hrvatske. Spremamo se u veljači u Perth. Đuro Sessa može biti samo sočna priča.
Kako nikad ne dođe na red dokumentarac o zlatnoj mladeži komunističkih glavešina i partizana( sad su bogati profesori,pravnici,biznismeni pristigli iz vana,advokati,politčari ...)? Neka su opleli po Todoriću ,al bi bilo u redu vidjeti kako dobro žive djeca i unuci gorei gore navedenih iz kamarile prije " mračnih devdesetih",ono mračno i olovno vrijeme se zaboravilo po običaju Hrvata ( zaboravnog naroda).