Iako su predsjednici šest političkih stranaka najavljivali konkretne dogovore na sastanku u Mostaru i rješenje pitanja “Sejdić - Finci”, to se ipak nije dogodilo. Kritike javnosti su žestoke, mnogi pitaju zašto lideri uopće održavaju sastanke kada se ne mogu dogovoriti niti oko jednog pitanja. S druge strane, malo je onih koji se pitaju kakva je alternativa ovim sastancima i razgovorima? Odgovor je jednostavan: nametanje odluka OHR-a, radikalizacija, blokada, strah, neizvjesnost. Razgovori, pa i oni bez rezultata se onda čine kao puno bolja opcija.
Vijeće za provedbu mira je nedavno jasno poručilo kako nametanja odluka više neće biti. Znači, domaći lideri moraju pronaći zajednički jezik. Šteta što međunarodna zajednica ovakav stav nije imala prije desetak godina. Danas bi imali vlast koja bi znala napraviti kompromis. Umjesto toga, “šestorka” tek kreće tim putem. I zapeli su na samom startu. Ipak, da predsjednici stranaka shvaćaju ozbiljnost pozicije u kojoj se nalaze govori i podatak kako će opet sjesti za isti stol za nekoliko dana. Ne za mjesec-dva nego za nekoliko dana. Svi grace periodi koje smo imali su potrošeni.
Lagumdžija, Čović, Ljubić, Dodik, Bosić i Tihić moraju idući tjedan riješiti barem neka od otvorenih pitanja. Građani ove zemlje, službeni Bruxelles to zahtjevaju. Ako se ipak stvari budu odvijale kao na prošlim sastancima, netko od lidera će morati reći građanima ove zemlje tko je kriv za nastavak agonije. A onaj tko je kriv treba snositi posljedice. Barem je takva praksa u normalnom svijetu. Bh. političari svih ovih godina su se pokazali kao pravi stručnjaci kada je u pitanju izbjegavanje odgovornosti. Svemu dođe kraj, pa i toj navici. Od iduće srijede svaki problem mora imati svoje ime i prezime
