Sad kad cijene pomalo klize nadolje, što bi se moglo potvrditi idućeg
utorka na benzinskim crpkama, a i najnovijim podacima Državnog zavoda
za statistiku, od srpanjskog je inflacijskog rekorda bilo i neke
koristi. Prvo, vidjelo se da se državni aparat može pokrenuti kad to
želi i da tržište na kojem mnogi prosperiraju voljom politike ponekad
mora osjetiti da je politika mač s dvije oštrice.
Kad ti politika daje, ona ti može i uzeti, pravilo je koje je
vjerojatno i sad u nekoj varijatni aktivirano iako o tome nema javnih
dokaza. Potrošačima doista ne mora biti važno što se oko cijena
događalo iza kulisa, važno je samo da padnu. No jasno je da nisu
snižene samo zato što je Vlada uputila apel trgovcima i proizvođačima.
Premijer je, uostalom, i sam nešto o tome natuknuo kad je, zahvaljujući
trgovcima i proizvođačima, kao usput, zahvalio i državnim inspektorima
i carinicima.
Moguće je i da je neku ulogu u tome imala i činjenica da ministar Šuker
još u trezoru drži oko 600 milijuna kuna osiguranih rebalansom
proračuna "radi zaštite standarda građana". Novac još nije distribuiran
pa nije nezamislivo da je glavnim aspirantima na tu svotu diskretno
objašnjeno da od novca neće biti ništa ako nastave guliti potrošače
srpanjskim poskupljenjima.
Pritisak na trgovce i proizvođače urodio je prilično otvorenom
raspravom, kakva se povela na primjer između splitskog poduzetnka
Keruma u odnosu na Todorića i Konzum. Iako se obojica ubrajaju u red
onih koji se nisu odricali statusnih simbola, nerazmjernog luksuza i
snobovštine radi bolje prihvaćenosti među običnim ljudima, Kerum bi iz
tog dvoboja mogao izaći kao moralni pobjednik.
Javnost bi se mogla svrstati uz onog koji se usudi velikom poduzetniku
s monopolskim privilegijama reći ono što propuštaju reći država i
nezavisni tržišni regulator. Srpanjska je inflacija potaknula javni
govor o tome kako se ponašaju pojedini trgovački lanci, što uključuje i
Kerumov poziv da se formira novi trgovački sistem koji bi mogao
efektnije konkurirati Konzumu...
Do jučer kritiziran zbog maybacha i jahti, Kerum preko noći postaje
junak u obrnutoj ulozi jer se usuđuje reći nešto o čemu ostali šute, pa
još da ga je samo "malo bolje obuć i ošišati" te podučiti javnom
nastupu... Ako doista ide prema mjestu splitskog gradonačelnika, Kerum
je nakon napada na Todorića tome štengu bliži nego što je bio prije.
Kerumov verbalni napad na Todorićevu poziciju još, međutim, ne daje
potpuni odgovor na pitanje zašto je hrana u Hrvatskoj i dalje skuplja
nego u Austriji i mnogim drugim članicama EU. Aktualna sniženja Vladi
su osigurala nešto dodatnog vremena, ali ne puno. Hrvatska je u
tranziciju krenula s daleko bolje startne pozicije od drugih zemalja
koje su izašle iz socijalizma, pa ni rat koji je uslijedio ne može biti
vječito objašnjenje za činjenicu da i danas 40 posto prihoda kućanstava
odlazi na hranu, a da hrvatsko selo od toga nema vidljive koristi.
Nakon što je, dakle, uspjela s "apelom" trgovcima i proizvođačima, od
Vlade će se tražiti da istu efikasnost dokaže u odnosu na preostale
uzroke domaće skupoće, a koji nisu u sferi poduzetništva. Što je, na
primjer, s pozivom gradovima da pojeftine komunalije, s činjenicom da
država još uvijek prebrojava parafiskalne namete na poduzetništvo
umjesto da ih reducira?
Pred Vladom je i izazov da se prihvati porezne reforme prije ulaska u
EU, da se odrekne nulte stope na kruh i mlijeko, kao što nalažu
europski standardi, ali i da porez na ostale prehrambene proizvode, pa
i energente, istodobno prepolovi...
BEZ KRINKE
Kerum kao pučki tribun
