Šef države Ivo Josipović posljednjih je dana zablistao. Povukao je dva državnička poteza za koje bi trebao dobiti pohvale sa svih strana u Hrvatskoj. I ne samo da je državnički odigrao, nego je pomaknuo i svoju granicu tumačenja nedavne nam teške jugoslavenske prošlosti.
Nije, naime, čudno da se Josipović ovih dana našao u srijemskom selu Kukujevcima. Mjesto je simbol etničkog čišćenja oko 20 000 tamošnjih Hrvata, koji su pod pritiskom zloglasnih “Crvenih beretki” i paravojnih formacija morali mijenjati svoju imovinu sa Srbima iz Hrvatske i napustiti svoje kuće. S time da su Hrvati iz Vojvodine odlazili samo s vrećicama i pokojom torbom u ruci, a Srbi iz Hrvatske poveli su sa sobom sve što se moglo voziti i nositi. Srbi su u pravilu došli na bogata imanja protjeranih vojvođanskih Hrvata, a Hrvati na opustošena imanja hrvatskih Srba. Hrvati su ondje i ubijani, za što do danas nitko nije kazneno odgovarao. Iza svega toga stajao je, između ostaloga, četnički vojvoda i ratni huškač Vojislav Šešelj, kojemu se upravo i za te zločine sudi u Haagu.
Josipović i tko ga je već savjetovao našli su i te kako bolnu točku za službenu Srbiju. Očito je i s Josipovićeve strane zaključeno kako se Boris Tadić previše razmahao, pa ga treba malo spustiti na zemlju. Tako je Tadić bio nedavno u Jadovnom sam, bez Josipovića, odbio je dolazak u Dubrovnik što su Dubrovčani i drugi samo pozdravili, i onda Josipović osvane usred sela koje je simbol progona Hrvata tamo gdje nije bila ratna zona.
Koliko je to Srbiju zaboljelo, najbolje govore tamošnje reakcije koje nisu nikako ravnodušne. Tako je pisano kako je “poseta predsednika Hrvatske Ive Josipovića sremskom selu Kukujevci u četvrtak prošla je u znaku masnih laži”, a dvije najveće su progon 20 000 Hrvata te da je katolička crkva u Kukujevcima urušena poslije 1995. godine. Jer da je crkva oronula zbog zuba vremena. A za progon Hrvata tvrde da je to “rađeno na obostranu inicijativu, uglavnom u periodu između 1992. i 1993, i predstavlja tragediju oba naroda, a sad ispada da su samo Hrvati raseljavani”. Udruženje izbjeglih i prognanih Srba iz Hrvatske razočarano je “ponašanjem Josipovića koji je obilaskom sremskog sela Kukujevci poručio javnosti da postoji samo problem Hrvata izbeglih iz Srbije”.
Jadranka Kosor također može biti zadovoljna, a možda i ona ima svoje prste oko Kukujevaca. Josipović je opet stao uz nju prema Tadiću, prvi put zbog Kosova, a sad i u daljnjoj polemici s Tadićem. Tako bi trebala funkcionirati zajednička vanjska politika koja vodi interesa o hrvatskim nacionalnim interesima, a Hrvati izvan Hrvatske svakako su dio toga, posebice u današnjem trenutku u Srbiji. Josipovićevi daljnji koraci pokazat će je li ovo bio samo njegov dnevnopolitički trik ili nova dimenzija odnosa sa Srbijom.
Val oduševljenja pokupio je Josipović i susretom s talijanskim kolegom Napolitaneom, napose zajedničkom izjavom. Josipović nije imao izbora ako želi biti predsjednik koji njeguje europske vrijednosti. Njegovo često relativiziranje karaktera jugoslavenske komunističke vladavine ovdje nije našlo mjesta. Tako su se obojica predsjednika prisjetila hrvatskih žrtava talijanskog fašizma, ali i talijanskih žrtava bezumne osvete jugoslavenskih vlasti. Josipović nije imao izbora, morao je osuditi zajedno i fašizam i komunizam kao “totalitarističke ideologije koje su okrutno zatrle slobodu i povrijedile pravo pojedinca da bude drukčiji rođenjem ili vlastitim izborom”.
I kad je sve trebalo završiti pohvalama, evo opet Josipovićevog domaćeg političkog gafa nad gafovima. On sjedi u Puli i uživa u klasičnoj svirci, a u Požegu pred tamburaše kao svog izaslanika šalje glavnog tajnika SDP-a Igora Dragovana. Predsjedniče, čemu to? Ipak navijate za SDP?
svante - ne, već pravosuđe i dorh su \"nezavisni\", tj. pod kontrolom Nove pravDNOsti, jer pravDA sa svojom pro-jugoslavenskom kamarilom je iznad svega, pa i iznad vlade i pravosuđa