SUBOTA 9. 1.
Farmaceutski lašci na histeriji svinjske gripe zaradili su 20 milijardi dolara
Što mislite što radi nobelovac Al Gore dok su Europa i Amerika pod nezapamćenim snijegom i ledom? Bit će da smišlja nove planetarne spektakle u borbi protiv globalnoga zagrijavanja ne bi li prigrabio nove desetke milijuna dolara. A sjećate li se ptičje gripe (zbog koje su u Hrvatskoj na perad slane vojne postrojbe)? Ako se ne sjećate – to je ona izmišljena bolest na kojoj su farmaceutske tvrtke zaradile desetke milijardi dolara. A znate li na što se sve troši novac od poreza koji vi uredno plaćate državi? I na kupnju cjepiva protiv takozvane svinjske gripe. Čitam ozbiljan tekst ozbiljne novinarke u kojem piše kako su svjetski farmaceutski lašci na toj histeriji zaradili 20 milijardi dolara. A evo jedne rečenice o nama: “Hrvati su iskoristili manje od 1 posto cjepiva koje su platili 70 milijuna kuna”. Međutim, budite sigurni, i kad internacionalni lupeži smisle novu lažnu opasnost kako bi zaradili golem novac, opet će se hrvatska vlast ponašati kao i Sanader u slučaju ptičje gripe kad je gotovo proglasio ratnu opasnost, i kao ministar Milinović u slučaju svinjske gripe kad je danomice, i svojim primjerom, poticao građane na cijepljenje. Jer, da ponovimo staru istinu, kad u svijetu netko prdne, u glavama naših sluganskih političara čuje se grmljavina.

NEDJELJA 10. 1.
Oduševljenje vođama i niski prag kritičnosti hrvatskih masa
Neviđenu potporu doživjela je u Splitu Jadranka Kosor na proslavi 20. obljetnice osnutka HDZ-a u tom gradu. Kao što se donedavno skandiralo “Ivo! Ivo!”, sad se skandiralo “Jadranka Kosor! Jadranka Kosor!” Srušen je jedan mit, stvara se novi. Stari kult zamijenjen je novim. Staro božanstvo zamijenjeno je novim. Ivi Sanaderu skandiralo se na samim počecima kad se i nije znalo kakav će biti, a i nakon nekoliko godina vlasti kad je pokazao sve svoje loše osobine. I Jadranki se Kosor skandira na početku vođenja stranke i Vlade, dok se još ne zna kakvi će biti učinci njezine politike. Stoga nije nemoguće da već sutra, nakon mogućega njezina pada, netko treći, netko tko bi je potisnuo, bude dočekan ovacijama i izvikivanjem povijesnog imena. Hrvatima je, čini se, najvažnije da imaju koga slaviti. Ne govori li taj niski prag oduševljenja vođama o niskom pragu kritičnosti mase? Ne znači li to da Hrvati vape za neupitnim diktatorom kojemu je dovoljno samo znati kako dobro iskoristiti silnu potrebu svoga naroda za predmetom obožavanja u politici? Najgore je pak to što je političarima (povijest je to pokazala mnogo puta), kako god crno stanje u zemlji bilo, najvažnije da su “omiljeni u narodu”! Pa i kad mu zlo čine.

PONEDJELJAK 11.1
Najljudskiji Bandićev potez – odraditi mandat do kraja i otići u mirovinu
Na HTV-u sudjelujem o razgovoru o ishodu predsjedničkih izbora. Raspravlja se i o političkoj budućnosti Milana Bandića. U svojoj izjavi pozvao se na gotovo 900.000 glasova koje je dobio i na koje računa i u “novim izazovima”. Kad netko izgubi na značajnijim izborima, ganutljivo se mnogi pitaju što će s njim biti, kao da je izgubio nogu ili ruku pa se sa sućuti prema toj invalidnosti proriče i nariče. Bandić bi možda postupio najljudskije kad bi čestito odradio gradonačelnički mandat u Zagrebu i otišao u mirovinu. Ali vjerojatno neće tako biti. Jer u nas ne postoje političari nego ljudi zaraženi politikom, ovisnici o vlasti teži od najtežih narkomana. Kad se u određenim prigodama dramatično pitamo o nečijoj političkoj budućnosti, izražavamo i svoju ovisnost o političkim mitovima. Ako je politika kurva i ako netko ne može naći životni smisao i zadovoljstvo izvan nje, nije ni zaslužio da se pitamo o njegovim ambicijama. Ako Bandić za naklonost povelikog broja birača ne nađe razuman i djelotvoran model s kojim će je iskoristiti (to zacijelo nije stranka smutljivca i marginalca Pančića) te ako propadne, ostat će upamćen kao vlastohlepac kojega je kao i narkomana ubila predoziranost ambicijama. Zato, pamet u glavu!

UTORAK 12. 1.
Nakon Sanadera i Bandića oslobodit ćemo se treće faraonske figure, Mesića
Politički će, bar kad je riječ o kadrovima, ova godina biti bitno drukčija nego netom prošla. Jedan portal objavljuje naslov: “Povijesni tjedan u kojem smo se oslobodili Sanadera i Bandića. Tko je sljedeći?” Pa kad već pita, evo odgovora: sljedeći je Stjepan Mesić, koji odlazi za oko mjesec dana. I doista, bez Mesića, Sanadera te s poraženim Bandićem Hrvatska će biti lišena triju figura koje su svojom težnjom da dominiraju godinama davale politički ton Hrvatskoj, koje su narod zabavljale svojim samoljubljem, umišljenošću, ambicioznošću, koje su svojom javnom nazočnošću toliko zastirale stvarnost da su sami postajali hrvatska stvarnost kraj koje ništa drugo nije bilo važno. Te nametljive “grubijane” zamjenjuje tiha, svilena, čipkasta, nepolemična, neborbena, ženska Hrvatska u likovima Jadranke Kosor i Ive Josipovića. Slikovito govoreći, manekenska staza, kuhača, mirisi iz lonca i glasovir zamijenit će pucanje pušaka i topova i isukavanje mačeva. Faraonske, titovske figure s “povijesnom odgovornošću” ustupaju mjesta marljivim učenicima i studentima koji se zacijelo čude tome da su na najvišim položajima. Ali ništa zato! “Kultni” prethodnici Jadranke Kosor i Ive Josipovića nisu nas bogzna čime zadužili.

SRIJEDA 13. 1.
Uz pola milijuna nezaposlenih postat ćemo dio Europe kao njezino dno
Kao i u sirotinje u vrijeme Božića ili Uskrsa, kad se slavi i kad je blagdanski stol raskošan, tako se i u državi nevolje potiskuju i zaboravljaju kad se u politici događa nešto iznimno važno. Tko da sad, dok traje euforija poslije izbora novoga predsjednika Hrvatske, misli na nezaposlene i one koji upravo gube posao! Nevolja je u tome što je politika uvijek, i izvan velikih prigoda, obuzeta sama sobom, a prostranstvo te obuzetosti tako je široko da se u njemu stvarnost iz vidika lako izgubi. Ipak ta stvarnost kaže kako će u ovom i idućemu mjesecu svaki dan otkaz dobivati u prosjeku 170 ljudi, a broj nezaposlenih u prvom tromjesečju ove godine prijeći će 350.000. Čini mi se da će to biti više nego u bilo koje vrijeme u samostalnoj Hrvatskoj. Kakav će nam tek biti kraj godine! Kako niotkud nema nagovještaja da bi se gospodarstvo moglo poboljšati, a pogoršavanje je sve veće i očitije, za dvije godine bez posla bi moglo biti gotovo pola milijuna Hrvata. I vjerojatno bismo u nezaposlenosti pretekli mali broj zemalja EU u kojima je sada gore nego u nas. Koji paradoks: što god je bliže Uniji, Hrvatska je sve dalje od europskih proizvodnih i socijalnih standarda! Tko zna, možda je to jedan od uvjeta Bruxellesa: bit ćete dio Europe kad postanete njezino dno!

ČETVRTAK 14. 1.
Tretirajmo grešku Čačića kao običnog vozača, a ne “potresena” političara
To je njegova osobna tragedija, on je plakao kao malo dijete, on je potresen... Tako neki mediji rone suze nad Radimirom Čačićem koji je u Mađarskoj skrivio prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba poginula. Da je neki obični “divljak na cesti” kliskim kolnikom vozio stotinu kilometara na sat po kiši i gustoj magli i usmrtio čovjeka, vijest bi bila bez emocija, bez sućuti s vozačem, bez opravdanja za krivca... Ali Čačić je predsjednik HNS-a, tajkun težak milijarde kuna, liberal, ljevičar, miljenik medija... Osim toga, on pripada stranci s rekordnim brojem nasilnika i sudionika afera koje nikad u javnosti nisu odjekivale kao afere u kojima su sudjelovali “desničari”. Poznati ljevičar ili liberal uvijek je važniji nego što je težak kriminal koji je napravio, uvijek je dragocjeniji od žrtve za koju je kriv. Dakako, neljudski je likovati zbog nesreće koja se dogodila Čačiću. A možda je on za medijsko licemjerje kojim je ta nesreća popraćena najmanje kriv. Vjerojatno se kaje što je nesreću skrivio, možda je i nije skrivio kao bahati političar koji misli da mu je sve dopušteno, pa i prebrza vožnja, nego kao običan vozač koji griješi kao i svi drugi. Baš zato prema njemu se i treba odnositi kao i prema svima drugima, a ne kao prema “potresenom” političaru.

PETAK 15. 1.
Grabežljivci su uveli dnevnu kartu
Ako nisi odvezao automobil s parkirališta na vrijeme, prije si u velikim hrvatskim gradovima morao platiti tzv. ugovornu kaznu i do 250 kuna. Odlukom Ustavnoga suda kazna je proglašena nezakonitom. Gradski su se grabežljivci dosjetili te uveli tzv. dnevnu kartu: onome tko zakasni uzeti automobil utaknu je ispod brisača, pa se kao i prije plaća do 250 kuna. Osječanin Dražen Hajnal, na osnovi čije je tužbe Ustavni sud ukinuo tzv. ugovornu kaznu, podnio je i tužbu zbog dnevne karte. Jer, što znači dnevna karta, tko me može natjerati da je kupim i gdje se uopće može kupiti kad se nigdje ne prodaje!? I kako se može naplatiti na parkiralištima na kojima je parkiranje ograničeno na sat, dva ili tri!? Gotovo će sigurno Ustavni sud ukinuti i apsurdnu dnevnu kartu, ali zar ne bi trebala biti kažnjena drskost autora te dosjetke, Mate Kraljevića, direktora Zagrebparkinga, i Pravnoga fakulteta u Osijeku, koji su prema nestvarnoj mogućnost uveli stvarnu kaznu i narugali se građanima i Ustavnom sudu!? Gospodina Kraljevića često se može vidjeti u kafićima u središtu Zagreba. Zamislite kako bi se osjećao da poslije tri čaše gemišta umjesto planirane dvije po njega dođe Hitna i silom ga odveze na psihijatrijsko liječenje zbog cjelodnevna opijanja!?

POSEBNI TRENUCI

FOTO Andrej Kramarić jučer je dobio drugo dijete, a ovako je 2021. izgledalo njegovo vjenčanje

32

NAKON OBJAVE TEKSTA O NETOČNOSTIMA

Ravnatelj Jasenovca Ivo Pejaković podnio je ostavku: 'Ja odgovaram za rad ustanove'

Od prirode do čarobnih građevina

Europski dragulj nedaleko od Zagreba ima baš sve za idealan izlet: Ne čudi što privlači posjetitelje iz cijelog svijeta

Raj za grillanje

Ove hrvatske lokacije su toliko čarobne da bismo svaki vikend tamo roštiljali, a najbolje od svega je što su nerazvikane!

Zagrebačka banka s Vise prelazi na Mastercard. Klijentima stižu nove kartice