Evo čestitke za Uskrs: vjernici su sretniji od ateista i agnostika - pokazalo je jedno istraživanje u Britaniji. Bit će da je tome tako zato što je poniznost jedna od osnovnih vrlina vjernika. Ponizan čovjek lakše podnosi nedaće i manje mu znači nadmoćnost nad drugima, pa i kad je nekim svojim sposobnostima i darovitošću ostvaruje. Osim toga, za vjernika je vjera sveobuhvatna, ona daje viši smisao njegovu svekoliku životu.
Krštenje ga očišćuje i čini bićem Božje zajednice, s prvom ispovijedi i pričesti u njemu se začinje svijest o grijehu, pokajanju i oprostu, krizma ga kao vjernika "afirmira", crkveno vjenčanje daje božanske razloge njegovu braku, u srođenosti sa svetim nedjeljama i drugim vjerskim blagdanima posvećuje se svaka godina koju proživi. Vjera uvelike usmjerava i njegove odnose u obitelji i u radnoj sredini, odnose prema prijateljima te drugim ljudima i svekolikim okolnostima u kojima živi, odnos prema prirodi i smrti.
Kad se, na primjer, danas polemizira o radu nedjeljom, argumenti se izvlače iz izračunavanja dobitaka i gubitaka poslodavaca i radnika. Pri tome se tako lako precrtavaju stoljeća u kojima je nedjelja bila sveti dan ne samo zbog crkve, svećenika, mise i Boga. Nedjelja je bila i dan počasti čovjeku, dan počinka i zaborava na brige i oskudicu. Ljudi su se izdašnije prali, brijali, oblačili novu odjeću, sjedali s obitelji za raskošniji objed, zračili posebnom dobrotom, birali zabave i pohode po mjeri slobodnog dana.
Nedjelja je bila nedjelja i za djecu koja nisu išla u školu nego na malu misu pa u igru, i za bolesnog djeda i baku kojima se posvećivala veća pozornost, i za težaka, radnika i činovnika za koje njiva, tvornička hala i kancelarija kao da nikad nisu postojale, i za kućanice koje su bile vladarice blagdana, i za mladež koja je krijumčarila svoje strasti. Čovjek je nedjeljom ujedinjavao posvećenost Bogu i posvećenost sebi.
I u tome jedinstvu Boga i čovjeka je ona veća sreća vjernika koju je pokazalo spomenuto istraživanje. Ali što možemeo očekivati u Hrvatskoj kad vlast s Mesićem i Sanaderom na čelu, ne sluša ni Boga ni vlastiti narod nego - kako u uskrsnoj poruci kaže kardinal Bozanić - "diktate drugih"!?
Vjernici su sretniji i zato što lakše izbjegavaju sotonske zamke taštine i oholosti. Pogledajte i poslušajte ljude obuzete svojom moći zbog visokog mjesta u nekoj hijerarhiji ili zbog materijalnog bogatstva koje su oteli i danas otimaju stotinama tisuća bijedno plaćenih radnika i umirovljenika! Kako li se međusobno lažu, jedni pred drugima povijaju ovisno o tome tko je tko, kako se suzdržavaju izreći ono što svi vide, kako se gromoglasno a umjetno smiju svakoj "dosjetki" svojih nadređenih i kako uživaju u diktatima podređenima! Ateisti!
Bez obzira na to što te moćnike iz političkih i gospodarskih vrhuški možete vidjeti i na misama, kadšto i u društvu najviših crkvenih dostojanstvenika, te elite nametnule su bezboštvo kao društveni kriterij. Ako bi slično istraživanje i u Hrvatskoj pokazalo da su vjernici sretniji od ateista i agnostika, zacijelo bi to bio svijet koji se s Bogom osamio, daleko od zagrebačkih brda na kojima stoluju vlasti, predsjednička i premijerska.
U jednoj zagrebačkoj crkvi zbilo se ovo. Bila je nesnosna gužva, na koju, uoči početka mise, nije mogao ostati ravnodušan ni svećenik, pa se okrenuo i podviknuo: - Daj se vi sprijeda malo razmaknite da mogu prići vjernici! Današnji ateizam u Hrvatskoj gori je nego u komunizmu: čistoću vjere onda je jamčio njezin protivnik, danas su vjeru uprljali njezini bezbožni poklonici! Ali i spomenuta anketa i današnji Veliki petak i preksutrašnji Uskrs imaju zajedničku poruku: Bog je najveći kad je najviše zanijekan!
