Puno radimo pa je Pekinški dnevnik sjajna prigoda da zaljubljenici u sport vide sve najvažnije s Igara. Za razliku od TV praćenja nogometnih prvenstava sa studijem punim publike i cajkama koje su imale veću minutažu od stručnjaka, ovaj je koncept sjajan: sportaši i treneri komentiraju dnevna natjecanja. Sve do srijede, dana odluke za tri naše reprezentacije.
Šimenc i Jović standardni, do jučer su bili s momcima koji su se toga dana borili “tamo daleko”, analiziraju, komentiraju, odaju tajne koje nismo znali (Červarova videoteka i strast za proučavanjem svakog igrača, gledanje nekih utakmica više od deset puta...).
A onda Giriček, momak koji nije htio u reprezentaciju. Kaže da mu je važnije dijete zbog “specifične situacije”, da je između poziva domovine i obitelji odabrao ovo drugo jer ga zbog karijere dugo nema doma. Već smo gotovo povjerovali kako nitko drugi u svim reprezentacijama nema djecu ili ih barem ne voli kao Gira svoju, da su svi u savršenim brakovima i da njima ništa ne znači dugo izbivati i naporno se pripremati za osobni uspjeh, uspjeh tima i uspjeh cijele nacije koja se veseli i plače s njima.
I ne samo kod Hrvata, u Pekingu je sve najbolje i iz NBA, lige u kojoj je nastupao i naš košarkaš. Već smo se gotovo sažalili nad napaćenim ocem kad stigne pitanje o odlučujućoj utakmici naših, a gost-komentator će hladno: “Nisam gledao, trčkarao sam”!? Vrckaski voditelji nisu ga pitali čemu je uopće dolazio! Potpuno nezainteresiran za događaj koji je zanimao sve osim njega, još nas je hladno obavijestio da to što se seli u Tursku, na dva sata leta od Zagreba, ne znači da će se odazvati pozivu izbornika.
Koga ćemo gledati večeras u studiju? Težak izbor za urednika, jer toliko je nezainteresiranih kandidata koji neće gledati polufinale s Rusima.
