Zasjalo je sunce i svi su nekako živnuli. Pa je opet padala kiša i svi su nekako pokisli. Biometeorološka situacija bila je krajnje složena. Kao i društveno-politička. Oblaci, brate, crni oblaci svuda uokolo. Onda me Žnora razvedrio. Nazvao me da mi veli kako razmišlja o upisu na zumba fitness. Zvučalo je dovoljno urođenički da mogu Žnoru vidjeti u tome.
– Klinac ti moj kužiš. To su ti vrući ritmovi i koraci kaj se lako hvataju – pojasnio mi je.
– Slogan ko za pučku kuhinju – uzvratio sam, a Žnora je dometnuo kako ja nemam pojma o modernim društvenim tendencijama, kako me je vrijeme sjebalo, da sam ostario u glavi, da ne držim korak sa svijetom i sve takve himnične kletve. Slegnuo sam ramenima i prekinuo vezu. To je najljepše kod modernih tehnologija. OFF, ON. Ko kaže da ne držim korak sa svijetom. Sad je na redu bio ON. Na televizoru. Vidio sam najavu. “Dobro došli u zemlju zombija”. Dokumentarac iz Hrvatske, pomislih na prvu. Ali nije bio. Igrani film o bliskoj budućnosti negdje u Amerikama, kako četvero mladih bježi pred milijunima zombija, ubija ih sveudilj, krvi ima baš ono, pristojno....
Ma što ću vam prepričavat sadržaj. Uglavnom, privukla mi je pažnju jedna naoko nebitna rečenica u filmu. Objašnjavajući uzroke zombi-ludila jedan od likova pita: sjećate li se kravljeg ludila? Naravno da sam se sjećao tih dana. Sjećao sam se i ptičje gripe, hordi zamaskiranih veterinara ili što već kako u vreće trpaju nedužne kokice. Svinjska je gripa bila logičan nastavak dvorišnih epidemija, a ja sam se prestrašio kakve smo boleštine namijenili... Majmunima. I uočio sam konstantu. U pravilnim razmacima pojavljivale su se ili katastrofično-estradne senzacije ili teme od posebnog društvenog interesa. “Sjećate li se ZERP-a”. Jebote, jedno vrijeme smo svi bili spremni i u sandolinama loviti nadmoćnu talijansku flotu, a danas se vjerojatno još rijetko tko i sjeti što znači fantastično idiotska kratica. Jadran je onakav kakav je nekad bio, mi smo se počeli baviti cijenom benzina. Ondašnji gospodar sudbina urlao je kako benzin neće prijeći osam kuna, ministri iz njegove vlade, od kojih je pola još danas u istim foteljama, ponizno su potvrđivali veliku misao. To što će litra devedesetpetice uskoro biti 12 kuna sve nas ne smeta da ih još uvijek smatramo svojom Vladom. Piranski zaljev smo toliko išarali različitim crtama da više nikome nije bilo jasno što je čije i jeli to zapravo zaljev svinja. Kad je došla kriza upoznali su nas s antirecesijskim mjerama.
Sjećate se antirecesijskih mjera? Jedna od prvih bila je da se srednjoškolcima zabrani odlazak na maturalce u inozemstvo. Bilo bi jednostavnije da su nam svima oduzeli pasoše. Da ne nabrajam vječne i nesadržajne teme hrvatskog političkog zumba fitnessa. Zadnje što me oduševilo bio je slučaj Purda. U euforiji puštanja iz zatvora i kulminacije slučaja o kojem su pričali svi ne razumijevajući ništa, Purdu hajdukovca odveli su da posjeti Dinamo! Da su ga izručili Srbiji možda bi netko zatražio da obiđe i stadion JNA. Važni su zato ovi dani koji dolaze. Možda ćemo ih iskoristiti kako treba. Ili ćemo besciljno i neartikulirano, zakrvavljenih očiju i iskrivljenih usta bauljati mračnim ulicama. Izreka svoji na svome više ne prolazi. Cijelo ovo vrijeme uopće nismo bili svoji, ali su nas zato natakli na njihovoga.
ovaj novinar piše--zguđa nezadovoljan je zašto samo on zna piše što mu pane na pamet -- zguđa o tamo nekim žnoramai tako ali život je puno ozbiljnija stvar --- nezadovoljan je i vladajućima -- možda spravom sad će izbori doćići će drugi dal će i tad biti nezadovoljan -- mijenjat će se vlade --ali dali će on biti i jednom vladom zadovoljan to samo on zna tu se pomoći ne može to nije jednoumlje ----