Nakon naglog skoka, cijena nafte u posljednja dva tjedna na svjetskim tržištima smirila se i sada se ponovno crnim zlatom trguje po cijeni nižoj od 60 dolara po barelu. To je cjenovna razina na kojoj je proizvođačima vrlo isplativo eksploatirati naftu na postojećim bušotinama, ali takva razina cijene nije naročito privlačna investitorima novih istraživanja na težim terenima poput onih koji se nude u Hrvatskoj.
Ipak, mini naftni šok koji je prije dva tjedna izazvao napad na naftno polje dronovima, a nakon kojeg je cijena goriva na domaćim crpkama skočila za više od 30 lipa po litri, a oko 15 kuna po rezervoaru goriva, upozorava na to koliko je važno iskoristiti vlastite zalihe ovog energenta.
Hrvatska je potpuno ovisna o uvozu nafte s obzirom na to da proizvodi manje od 20 posto ukupnih potreba za sirovom naftom i njenim prerađevinama, a nema više ni kapacitet prerade nafte u derivate jer je jednu od dvije rafinerije ugasila. Naime, procijenjeno je da proizvodnja nafte svake godine opada za 10 posto pa bismo, ako se nešto ne promijeni, bez vlastite nafte u Hrvatskoj mogli ostati već za petnaestak godina. To je paradoksalno s obzirom na to da ugledni znanstvenici poput akademika Mirka Zelića tvrde da imamo dovoljne pribavljive zalihe nafte čak i da budemo relativno dostatni.
Naime, Zelić je već nekoliko puta ustvrdio da je u Hrvatskoj dokazano pridobivo oko 130 milijuna tona nafte i 70 milijardi kubika plina, a to je dovoljno za relativnu samodostatnost u idućih tridesetak godina. Njihovo iskorištavanje dovelo bi Hrvatsku u poziciju da uvozi samo dvadesetak do tridesetak posto energenata, pojasnio je Zelić koji tvrdi i da su Dinaridi bogati naftom poput Colorada.
Hrvatska godinama nije ulagala u istraživanje i eksploataciju energenata na novim lokacijama, pa je većina postojećih bušotina nafte i plina dotrajala i u zalaznoj je fazi. Ipak, posljednjih nekoliko godina, prije svega zahvaljujući ideji bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, Hrvatska je krenula u nove projekte. Agencija za ugljikovodike poziva investitore kojima se izdaju koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte i plina. Propao je pokušaj koncesioniranja istražnih polja u Jadranu jer se poklopila nesklonost domaće javnosti bušenjima u Jadranu s padom cijene sirove nafte na razinu ispod 50 dolara po barelu. Natječaji za istraživanje nafte na kopnu u Slavoniji prošli su bolje pa na šest istražnih polja plin i naftu traže četiri tvrtke koje za to imaju koncesiju.
U idućih pet godina one će uložiti 80 milijuna eura u takozvani panonski bazen, prostor na sjeveru Hrvatske omeđen Savom i Dravom. Ina ima dozvole za istraživanje na dva prostora, sjeverozapadna Hrvatska-01 i Drava-03, a za prostor Sava-07 dozvolu je dobila kanadska kompanija Vermilion Zagreb Exploration. Tu je i američka naftna kompanija Aspect Holdings LLC, koja je sa svojom podružnicom Aspect Croatia dobila dozvolu za istraživanje na istražnom prostoru Sava-06 te domaća naftna kompanija Crodux derivati dva u vlasništvu Ivana Čermaka, koja će istraživati na dva istražna prostora – Sava-11 i Sava-12. Vlada je ove godine odlučila provesti i nadmetanje za četiri istražna polja u Dinaridima, na kršnom području za koje se vjeruje da čuva velike zalihe nafte i plina. Istražno razdoblje traje pet godina, a iz istražnih prostora isključeni su nacionalni parkovi te su prostori odmaknuti od obalne linije i državne granice s Bosnom i Hercegovinom.
O eventualnom ponavljanju natječaja za Jadran još uvijek se ne govori iako Crna Gora već provodi sličan projekt. Ipak, istraživanja koja se upravo provode rezultate pune proizvodnje mogu polučiti tek u razdoblju od 15 godina pa će Hrvatska još neko vrijeme ostati ovisna o uvozu nafte i o svjetskim trendovima.
VIDEO Novinar Hassan Haidar Diab o napadu na naftna postrojenja u Saudijskoj Arabiji:
Nije bitno da li se troši domaća ili strana nafta ako je ista jeftina. Zašto bi trošili skupu domaću naftu, ako je strana duplo jeftinija... No, treba imati vlastite bušotine za slučaj krize, rata ili velikih eksplozija cijena... I ono što je bitno, treba imati vlastitu preradu, a ne da se uvoze gotovi derivati. To je skoro uvijek jeftinije...