Zašto hrvatski konzorcij nije uspio dobiti valjana bankovna jamstva za gradnju autoceste Bar-Boljare, a imao je 1,2 milijarde eura jeftiniju ponudu nego drugoplasirani ponuđač? Je li Vlada trebala više pomoći Konstruktoru, IGH i Tehnici u dobivanju posla stoljeća u Crnoj Gori? Kako će se gubitak tog posla odraziti na ostale građevinare?
Dovoljna je bila potpora
Sve su to pitanja koja su se nametnula nakon što je Vlada Crne Gore odlučila raskinuti koncesijski ugovor s hrvatskim tvrtkama i započeti pregovore s izraelsko-grčkim konzorcijem Actor-HCH koji za gradnju te autoceste traži 3,9 milijardi eura. I ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić i Rudolf Rom, direktor Sektora za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo pri HGK, smatraju kako Vlada nije trebala učiniti više od premijerkine političke potpore tom projektu.
– Nije na Vladi da pomaže tvrtkama koje bi najveći iznos novca potrošile na kupnju stranih strojeva potrebnih za gradnju autoceste, koje bi šljunak i ostali građevinski materijal kupovale u Crnoj Gori i koje vjerojatno ne bi zaposlile našu radnu snagu nego onu znatno jeftiniju – rekao je Jurčić. I izjavu Antona Kovačeva, šefa HBOR-a, koji je rekao da bi ta banka preko svojih partnera mogla pronaći jamstva domaćem konzorciju da su im se Radić i Žderić, šefovi IGH i Konstruktora, ranije obratili za pomoć, Jurčić je uzeo s rezervom.
– HBOR bi mogao dati pomoć za onaj dio investicije koji bi bio potrošen u Hrvatskoj, ali nije dužnost HBOR-a pomagati u kupnji stranih strojeva – smatra Jurčić. On također naglašava kako Hrvatska propašću tog posla nije izgubila 2,7 milijardi eura nego znatno manje jer većina tog novca ne bi ni bila potrošena na hrvatske proizvode i hrvatsku radnu snagu. Rudolf Rom pak kaže kako je žalostan zbog propasti posla u C. Gori jer to je pokazatelj naše financijske slabosti.
Financijska slabost
– Financijski smo nemoćni, ali imamo znanje i hrvatski građevinari poznati su po kvalitetnoj gradnji – ustvrdio je Rom. Od 2006. godine izvoz naših građevinara ima uzlaznu putanju, nastavio je Rom, a posao u Crnoj Gori bio bi izvrsna referenca. Prijašnjih su godina hrvatski građevinari, dodao je, najviše radili unutar granica RH, dok ih na inozemnim tržištima nije bilo. Ljubo Jurčić s druge strane pak objašnjava kako je hrvatski konzorcij znatno nižom cijenom (2,7 milijardi eura) u odnosu na izraelsko-grčki konzorcij htio kompenzirati svoju financijsku slabost, odnosno nemogućnost pribavljanja bankovnih jamstava. Drugoplasirani konzorcij očito je, nastavio je, naslonjen na fondove dugoročnog kapitala kojima nije bitan brzi povrat novca što je će biti slučaj kod autoceste Bar-Boljare.
I opet neće Crnogorac uzeti lopatu u ruke.