Prije deset godina Hrvati su zarađivali 638 eura bruto, što je bilo dvostruko više od Čeha i Mađara, a gotovo tri puta više od Slovaka. Slovenci su prema bruto plaćama bili ispred Hrvata za približno 300 eura. Česima je trebalo desetak godina da cijenom rada sustignu Hrvatsku, a budući da je ta zemlja jeftinija za život – standard u Češkoj je i s nešto nižim plaćama veći nego u Hrvatskoj. Slično je i u drugoj tranzicijskoj uspješnici – Poljskoj. Mađarska prema prosječnim plaćama zaostaje za Hrvatskom 300 eura, ali u deset godina u toj su zemlji primanja porasla 2,2 puta, Slovačkoj 2,8 puta, Bugarskoj 2,8 puta, dok je cijena rada u Hrvatskoj rasla 65 posto.
Skupa država, a ne rad
Bruto plaće u Hrvatskoj iznose 1054 eura, od čega 740 eura zaposleni dobiju na ruke, a 314 eura uzima država za poreze i doprinose. MMF je ponovno zagrijao atmosferu u zemlji tvrdnjom da su plaće u Hrvatskoj previsoke te da će se Hrvatska i dalje sporo razvijati ako ne poradi na vlastitoj konkurentnosti. Ekonomska teorija, kažu oni, poznaje dva recepta za liječenje nacionalne ekonomije: jedan je da oslabi vlastitu valutu i tako njezinu robu i usluge približi strancima, a drugi da smanji poreze i cijenu rada i tako bude jeftinija. Prva sugestija o tečaju nije se svidjela HNB-u, i čim je prošireni izvještaj MMF-a ugledao svjetlo dana, guverner Željko Rohatinski uzvratio je da on monetarnu politiku mijenjati neće, ali se slaže da treba mijenjati Vladinu politiku.
Izborna je godina, pa ni Vlada nije ostala dužna. Ministrica financija Martina Dalić poručila je kolegama iz MMF-a da Hrvatska neće biti zemlja jeftine radne snage, već da svoj "put k povećanju konkurentnosti gospodarstva vidi u smanjivanju različitih prepreka s kojima se suočavaju investitori, povećanju učinkovitosti javne uprave, posebno na lokalnoj razini, ograničavanju državne potrošnje kroz striktnu provedbu Zakona o fiskalnoj odgovornosti i ukupno poboljšanje poduzetničke i investicijske klime u Hrvatskoj".
Ministrica, međutim, nije objašnjavala što je Vladu dosad odvraćalo od toga puta, koji je većina ostalih zemalja, sudeći po ostvarenim rezultatima, lakše prolazila.
– Radikalno smanjenje plaća doista nije rješenje, ali trebalo je to činiti postupno. Problem je u tome što Hrvatska gubi vrijeme i sve dok je tako, neće biti ekonomskog rasta, a ako nema rasta, ni proračun neće izdržati pritisak obveza – komentira ekonomist Saša Drezgić. Cijena rada u Hrvatskoj, dodaje, visoka je zbog velikih poreza i golemog javnog sektora, a ne zbog plaća.
Kupovna moć prosječna
Analitičarka RBA Zrinka Živković Matijević kaže da kupovna moć hrvatskih neto plaća ne odudara od prosjeka, budući da je prosječna cijena dobara i usluga za konačnu potrošnju 75 posto prosjeka EU.
– Standard se može postići jačanjem konkurencije na domaćem tržištu, liberalizacijom trgovine, snižavanjem poreznog opterećenja te jediničnih troškova rada – kaže ona.
Po mojoj procjeni jedino sto je raslo su cijene...