Novi Zakon o mirovinskom osiguranju uvodi tzv. “generacijske potportfelje”, odnosno fondove A, B i C. Za razliku od dosad, kad su društva za upravljanje mirovinskim fondovima na jednak način ulagala 5% uplaćenih doprinosa za mirovine, osiguranici sada sami biraju kategorije fondova prema agresivnosti investicije.
Cilj je potaknuti osiguranike da aktivno sudjeluju u izboru načina štednje svog fonda.
1. Mogućnosti ulaganja
Ulaganje u dionice nije dopušteno, a izloženost investicijskim fondovima ograničena je na 10%. Najmanje 70% neto imovine fonda ulaže se u državne obveznice Republike Hrvatske, članica EU ili OECD zemalja
2. Koju kategoriju mogu izabrati?
Moguća kategorija fonda ovisi o referentnom datumu, drugim riječima danu kada radnik ispuni starosne uvjete za odlazak u starosnu mirovinu.
3. Gdje mogu odlučiti o kategtoriji?
U poslovnicama Fine i na šalteru Regosa.
4. Što nakon isteka roka?
Sve koji ne odaberu kategoriju do isteka roka Regos će automatski raspodijeliti Oni kojima je do starosne mirovine ostalo pet i više godina automatski odlaze u kategoriju B, a oni kojima je ostalo manje od pet godina raspoređuju se u kategoriju C. Bez izričitog zahtjeva štednja nijednog osiguranika neće se automatski proslijediti u kategoriju A. Nakon isteka roka imovina svih kategorija fondova najprije će se usklađivati do 21. kolovoza, a nakon toga bit će moguće mijenjati kategorije, ali uz zakonska ograničenja. To znači jednom u tri godine i to u onoj godini kada broj godina života bude djeljiv s tri, primjerice sa 21, 24, 27, 30, 33... godine i to u mjesecu rođenja.
5. Zašto se uvode tri nove kategorije?
Logika novih kategorija ili generacijskih potportfelja jest da mladi radnici na početku ulaska u mirovinski sustav lakše mogu podnijeti rizična ulaganja od onih koji su na pragu mirovine. Dogodi li se kriza, koja je pitanje vremena u jednoj generaciji, mlađi osiguranici imaju dovoljno vremena da umanje i nadoknade moguće gubitke. Oni koji dulje štede i bliže su umirovljenju žele sigurnost i konzervativna ulaganja jer imaju kraći rok za nadoknadu gubitaka.
6. ŠTO U SLUČAJU KRIZE i, primjerice, pada dioničkih tržišta? Garantira li se štednja i prinosi?
Garancije štednje ni mogućih prinosa nema, no ulaganja fondova dosad su znatno nadmašila inflaciju i očuvala štednju. U slučaju krize u fondu A su zaposlenici dovoljno mladi da nadoknade gubitke dužem roku. Protekom vremena do umirovljenja štednja osiguranika seli se u ulaganja koja nose sigurnost, ali i niže prinose. Upravo da panično ne krenu mijenjati kategoriju fonda u slučaju krize zakon je ograničio promjene potportfelja. Bez obzira na tržišna kretanja fond se može promijeniti jednom u tri godine.
7. RAZLIKE IZMEĐU A, B I C POTPORTFELJA
Potporfelji A, B i C međusobno se razlikuju po zakonskim ograničenjima za rizičnost ulaganja. Kategorija A podrazumijeva rizičnije fondove koji nose liberalniju opciju štednje, dakle veći rizik uz potencijalno više prinose. Kategorija B nosi umjerenu rizičnost ulaganja, a očekivani prinosi najsličniji su onima u dosadašnjim obveznim mirovinskim fondovima. Prema zakonskim ograničenjima, kategorija C je konzervativna i najmanje rizična pa stoga nosi najniže očekivane prinose od svih kategorija.
>> Fond A, B ili C? Kako do pristojnijih mirovina
Sada kada smo uspjeli dovesti postojeći sustav mirovinskog osiguranja na rub propasti smišlja se kako osigurati mirovinu generacijskim potportfeljima ili kako osigurati dobar posao sakupljanjem takvih doprinosa kojim se ne jamči mirovina dovoljna za preživljavanje.