Zadivljuje lakoća kojom Ivica Todorić upravlja vlastitim biznisom,
učvršćuje pozicije i svemu što započne daje notu šireg interesa i
značaja. On je valjda jedina osoba u državi koja se usudi i može
događaj lokalnoga karaktera, kao što je potpisivanje do kraja
nedefiniranog ugovora o suradnji s obrtnicima trgovcima, proizvesti u
prvorazredni nacionalni i gospodarski spektakl.
Prošlotjedni sporazum koji malim trgovcima omogućuje da se opskrbljuju
preko Konzuma, pokroviteljski su dočekali predsjednici Vlade i države,
a što je Todoriću možda još i važnije legitimitet su mu
dali i proizvođači koji su, očito, pristali maknuti se u stranu i
prepustiti Konzumu da spušta cijenu njihove robe u zamjenu za veći
promet.
Premda zakasnjeli, sporazum je odmah protumačen kao nacionalni savez
protiv stranih lanaca iako Todorić industrijalac s njima lako pronalazi
zajednički jezik. Paradoks je to veći što Todorić polako dobiva ulogu
zaštitnika nacionalnog interesa premda se on sam nikad nije isticao
uskogrudnošću tog tipa.
Kao što se nekada govorilo kako je dovoljno da se u Ini nakašlju pa da
se cijela zemlja zatrese, sada se takva važnost pripisuje Todorićevu
koncernu. Vlasti više nije svejedno koliko se Todorić zadužuje i gdje
investira jer je po broju zaposlenih i utjecaju na ekonomiju davno
prerastao lokalne okvire.
Zakašlje li se Todorić, tisuće drugih poharala bi groznica. Klanjaju mu
se i drugi proizvođači, čak i onda kad ne plaća na vrijeme, jer rijetko
tko može riskirati da ga nema u njegovoj maloprodajnoj mreži. Vlasnik
Agrokora jedan je od rijetkih industrijalaca koji se u nedostatku prave
državne strategije nametnuo kao alternativna hrvatska strategija. Kad
Vlada nije znala što će s nekom tvrtkom, puštala je Agrokoru da je
preuzme.
Nakon što je Belje i PIK Vrbovec digao na noge, sad bi se isti recept
mogao primijeniti na Valpovo i Vupik. Preuzme li i njih, Agrokor
će postati regionalni lider agrobiznisa. No, s trgovinom ipak
nije bio takav slučaj. Dok su Slovenci, pa i Srbi kočili dolazak
stranih trgovačkih lanaca, sve su hrvatske vlade širom otvarale
vrata i puštale domaće lance da se snalaze i bore s jačima od
sebe.
Katavić, Gucić, Kerum, Milavić, Galić..i još neki manje poznati trgovci
održali su se, ali od svih njih Todorić je odskočio najviše.
Hrana upakirana u vlastitu prodajnu mrežu njegova je dobitna
kombinacija.
PORTRET TJEDNA
