Očekujemo velika ulaganja u ribnjake, ekonomičniju i efikasniju proizvodnju, praćenje trendova u slatkovodnom ribarstvu, modernizaciju i upravljanje kvalitetom, kao i promociju visoke nutritivne vrijednosti ribe, dodatna zapošljavanja i razvoj turizma – kaže ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište Blaženka Mičević, koja će do kraja godine ispraviti pat-poziciju i nedovoljnu iskorištenost slatkovodnih ribnjaka u vlasništvu države i najmanje polovicu njih dati u 50-godišnji zakup.
Samo nužne investicije
Previsoke vodne i druge naknade, neriješen pravni status, više od 300 parafiskalnih nameta... proteklih su godina ispraznili ribnjake u unutrašnjosti, za koje većina državnih činovnika i dalje vjeruje kako u njima nema nikakva posla, nego baciti mrežu i izvući ribu. Prijeratna proizvodnja od oko 10 tisuća tona u kojoj su dominirali šaran i pastrva, a trećina se ribe i izvozila, posljednjih godina stagnira tako na samo 3000 tona konzumne ribe, čemu su kumovala i višegodišnja neulaganja. Tko bi se usudio investirati više nego mora zna li se da su ugovori koji trenutačno reguliraju pravni status ribnjaka u državnom vlasništvu različiti od zakupca do zakupca, kako zbog roka na koji su potpisani, tako i zbog neujednačene naknade za zemljište ili vodu koju plaćaju.
– Niti su svi ravnopravni na tržištu niti iste početne pozicije s kojom bi konkurirali. S ugovorima na pet godina nisu u mogućnosti prijavljivati se ni za novac iz fondova EU, niti banke prihvaćaju takve ugovore kao osiguranje – objašnjava B. Mičević te dodaje kako bi sa 50-godišnjim zakupom svi pod jednakim uvjetima imali priliku za rast i razvoj, dugoročnu stabilnost, novac iz fondova EU, a u konačnici i izvoz.
U zakupu na 50 godina zasad su samo tri ribnjaka PP Orahovice te Stari ribnjak Oriovac na ukupno 3956 ha, dok se do kraja godine planiraju natječaji za 10 toplovodnih ribnjaka na 5462 ha zemljišta, koji sada imaju ugovore o privremenom korištenju na pet godina. Za 1200 ha već su raspisani natječaji, a nakon što se istraže vodopravni uvjeti, u planu su i tri ribnjaka koja sada nisu u funkciji, doznajemo od Mičević.
Od svih 19 šaranskih ribnjaka u državnom vlasništvu na 11.600 ha država bi godišnje tako samo od zakupa mogla uprihoditi oko 2,2 milijuna kuna, više od 100 milijuna na rok od 50 godina, uvjerena je Mičević.
– Sam se sebi divim kako smo u proteklih 20 godina opstali. Ribnjaci su tijekom rata bili zapušteni, a potom ih nije "promašila" ni pretvorba, koja je uništila proizvodnju.
Zašto ne kao Poljaci?
U pojedinim godinama vodne su naknade u cijeni koštanja ribe činile i 20%, dok su Poljaci prvo godinama dizali vlastitu proizvodnju i konkurentnost na EU tržištu, a tek sad uvode vodne naknade – kaže Milan Božić, predsjednik Odbora za slatkovodni uzgoj riba HGK i direktor Ribnjačarstva Poljana. Budućnost je, tvrdi, u proizvodnji ribe. I EU, koja 65% potreba (od 12 mil. t ribe godišnje) uvozi iz Azije i Afrike, radi zaokret prema dizanju vlastite proizvodnje i zaposlenosti. Stoga i RH, doznajemo, nakon raspisivanja natječaja za zakup, uskoro može očekivati oko 5 mil. eura iz Europskog fonda za ribarstvo, za mjeru proizvodnih investicija u akvakulturi 2007. – 2013., za koju se donosi pravilnik, dok nas iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo 2014. – 2020. čeka 36 mil. eura, od čega velik dio za akvakulturu.
aBez dugogodišnjeg zakupa ribnjaka nemoguće je aplicirati za fondove EU, a i ekonomski je neopravdano ulaganje u tuđu imovinu bez pravno riješenog statusa, kaže Ksenija Vukman, voditeljica ribnjačarstva PP Orahovice, te ističe kako je u RH bitno raditi i na povećanju potrošnje ribe koja u nas po stanovniku iznosi samo 8,5 kg, od čega 1,5 kg slatkovodne, dok Grci jedu 21 kg, Talijani 24, Španjolci 44, Islanđani čak 90 kg. Samo 1 kg više po stanovniku veliki je interes i poticaj proizvođačima.
>>Burza slatkovodne ribe u Karlovcu - jedina u nas i u cijeloj regiji
>>Pet godina nakon izlaska iz stečaja Ribnjaci Kupa uspješno rade
