Vješto su ga čuvali od brutalnosti pune istine i uspjeh nije
izostao. Josip Broz je poživio 28 godina nakon svog fizičkog odlaska. I
još će živjeti! Da to idolopoklonstvo nema refleksija
na našu svakidašnju jadikovku, da se ne
radi o hipoteci na koju će se dizati novi krediti, čovjek bi odmahnuo
rukom. No, kad se sjetimo koliko je nevine krvi palo u tom perverznom,
u prvom redu, međunarodnom projektu koji sjajno sjeda na poslovičnu
naivnost i prostodušnost običnog našeg svijeta,
čovjek se hvata za glavu.
Jer i onaj jadnik što mu je rečeno na Bleiburgu neka samo
preda oružje i Titovi vojnici će ga odmah pustiti kući, platio je
glavom kao i naivni Bosanac što je 1992 u Sarajevu mislio
”pa neće, bolan, Titova vojska po narodu pucati”.
Horde novinara i današnjih hrvatskih književnih velikana je
narod uvjeravala neka ostanu mirni u svojoj naivnosti. No, po
njihovim tekstovima je špricala nevina krv koji dan kasnije
jer - potom je poklano pola Bosne. Ni na kome, osim na Titu, ne leži
odgovornost za JNA mitologiju, koja će deset godina nakon njegove smrti
poklati desetke tisuća ljudi. Da nije bilo te lažne mimikrije na kojoj
je počivala Jugoslavija, Bosna ne bi dvojila tko na koga puca kad se
zapucalo!
Tito je istinu preživio u ovih 28 godina zahvaljujući
umreženom medijskom naporu na prostoru bivše Jugoslavije i
posao je u tehničkom smislu sjajno odrađen. Kao ni u jednom drugom
povijesnom slučaju mi 28 godina nakon smrti jednog lidera moramo
priznati da doslovno niti o jednom segmentu njegova političkog života
ne znamo punu istinu. O pretajnom brijunskom sastanku hrvatske vojske i
predsjednika Tuđmana mi ne samo da imamo iscrpno tiskan stenogram, već
imamo i DNK svakog cvrčka koji se čuje na snimljenoj vrpci! Kad se
hoće, kako se može. Ali, punu istinu o Titu krije i hrvatska ljevica i
međunarodni sponzori.
Omerta! Činjenica da 28 godina nakon njegove smrti nemamo detaljno
istraženu modernu povijest ovih prostora krunski je dokaz
intelektualne, i političke, povjesničarske i izdaje ukupne hrvatske
društvene elite u širem smislu. Mi ne znamo ne
samo punu istinu o Bleiburgu, već ni u tome kako je uspio
neutralizirati Hebranga i potom nametnuti Radu Končara na čelo hrvatske
komunističke partije. Mi nemamo istinsku povijesnu,
društvenu, općeprihvaćenu osudu niti nad ubojstvom Hebranga,
niti nad suđenjem Stepincu, niti - ako hoćete - nad činjenicom da je
jednog Đilasa poslao na 14 godina robije. Mi nemamo
društvene osude činjenice da je bio vrhovni zapovjednik
države koja je kao lokalni mafijaš likvidirala na desetke
hrvatskih političkih emigranata širom svijeta.
Mi nemamo povijesnu istinu o 1971. niti, javnu osudu svih jataka tog
prevrata! Mi nemamo istinu o nesvrstanima: ne znamo ništa o
zanimljivim tezama nekih britanskih povjesničara da su nesvrstani
zamišljeni upravo na toj adresi. Kako je Britanija izgubila
najviše kolonija nakon 1945. nastojala je da bar te kolonije
odmah ne padnu u ruke SAD-u, pa su sami inicirali tezu da se sve te
zemlje - bivše kolonije okupe na jednom mjestu da bi bile
crta otpora i SAD-u i SSSR-u.
Kad niste više naše kolonije, nećete biti ničije.
Budite nesvrstani! Pojma o tome nemamo. Ništa niti o tome ne
znamo jer kad HTV radi emisiju o 1948. ne prikazuje zvjerstava Golog
otoka kako bi to radio u slučaju drugih diktatora. Ne, on tu temu
koristi za novo širenje demagogije i zapravo obrane Tita.
Ništa, dakle, o Titu ne znamo ravno 28 godina nakon njegove
smrti i ta činjenica se ima zahvaliti prekovremenom poslu medijske
orjune koja cijeli projekt održava ravno 28 godina i da ih Tito vidi
siguran sam da bi rekao: sretna je zemlja koja ima ovakvu mladost.
VRIJEME APSURDA
Zemlja Titove mladosti
