Najveći talijanski i jedan od najvećih europskih proizvođača automobila
poslao je prošli tjedan srbijanskoj vladi predugovor za
kupnju kragujevačke Zastave. Uz tu informaciju stigla je i vijest da će
Fiat, ako se kupnja zaista realizira, u tvornicu čiji su proizvodi
mnoge od nas učinili mobilnima uložiti 700 milijuna eura pa je tako
osposobiti za proizvodnju čak 300.000 automobila godišnje.
Proizvođač komercijalnih vozila Iveco istodobno će preuzeti Zastava
kamione, tvornicu koja se bavi proizvodnjom kamiona do pet tona
nosivosti.
Možda je ta vijest dobra prilika da ponovimo neke činjenice vezane uz
periodično pojavljivanje informacija o tome da neki od velikih
proizvođača namjerava pokrenuti proizvodnju automobila u Hrvatskoj,
konkretnije zašto se to uporno ne događa. Naime,
poželjno je da država koja želi obogatiti svoju industriju proizvodnjom
automobila ima kakvu-takvu tradiciju njihove proizvodnje.
Također je poželjno postojanje odgovarajuće infrastrukture na čijim bi
temeljima izrastao efikasan proces proizvodnje osobnog ili manjeg
komercijalnog vozila. Postojanje tradicije proizvodnje vozila sa sobom
donosi iskustvo te znanje stečeno vremenom, koje se onda prenosi na
generacije novih stručnjaka.
Mi ne ispunjavamo nijedan od tih uvjeta. Cijenu radne snage ne treba
niti spominjati. Srbija, Bosna ili Rumunjska te uvjete ispunjavaju, pa
se automobili naveliko proizvode već desetak ili više
godina. Što se nas tiče, eventualni ulagač u takvo
postrojenje morao bi osigurati dodatan novac za školovanje
kadrova i izgradnju odgovarajućih objekata koji trenutačno kod nas ne
postoje. Činjenica da je hrvatsko tržište automobila jedno
od rijetkih stalno rastućih u Europi, na žalost, ne pomaže nam
previše, jer 80-ak tisuća prvi put registriranih auta
godišnje ne daje financijsko opravdanje koje bi ponukalo
nekog od proizvođača da sagradi vlastitu tvornicu.
Kako to rade drugdje? Najveći uteg na vagi za dobivanje najveće
korejske tvornice u Europi bila je slovačka vlada. Ni Slovačka ne
ispunjava spomenute uvjete, ali slovački su političari spretnom
prezentacijom razuvjerili vodstvo korejske Kije (najbrže rastuće
autokompanije u svijetu) da je takvo što uopće potrebno, jer
Slovačka ima drugih vrijednih tradicija.
Svoju su prezentaciju poduprli obećanjem (i ispunili ga) da
će u infrastrukturu koja će okruživati buduću tvornicu u Zilini uložiti
730 milijuna dolara (četverotračna autocesta, stanovi za buduće Kijine
zaposlenike...), a porezne olakšice su se podrazumijevale.
Zauzvrat, dobili su 1,3 milijarde dolara vrijednu investiciju, 15.000
novih radnih mjesta i prepolovljenu nezaposlenost u toj regiji. Vrijedi
razmisliti, zar ne?
U POVODU
