Maja Kovačić, učenica Osnovne škole Kustošija, ima tri udomljena psa, stafordicu Mambu, pekinezera Rexa i mješanca Blacka, a uz njih i vranu Koko. Katarina Kušt, donedavno srednjoškolka u Centru za odgoj i obrazovanje, brine se pak o svojem njemačkom ovčaru Duxu. Osim što dijele ljubav prema životinjama, dvjema je hrabrim, altruističnim i vrijednim djevojkama zajedničko i to što se svakog dana bore za svoje vršnjake, zbog čega su ove godine dobile i nagradu “Luka Ritz - Nasilje nije hrabrost”.
Podržavaju me i moje “osmice”
Iako imaju mnogo obaveza oko škole, uspijevaju svaki slobodan trenutak posvetiti pomaganju drugima. Maja je, primjerice, kako svjedoče njezini učitelji, glavni akter u smirivanju svađa u razredu, a za blagdane izrađuje personalizirane čestitke osobito pazeći na vjerske i kulturološke različitosti. U susjedstvu lijepi plakate o globalnom zatopljenju i vodi brigu o pravilnom odlaganju otpada, a usto volontira u konjičkoj udruzi Fala, gdje pomaže u terapijskom jahanju. Daruje svoje stvari potrebitima, a prije nekoliko mjeseci ošišala se u znak suosjećanja s prijateljem koji je bolovao od raka. Nakon što je, nažalost, izgubio bitku s bolešću, počela je puštati kosu kako bi je darovala za izradu perika, a crta i portrete za dječji odjel Klinike za tumore.
– Obožavam i čitati poeziju, a pokušavam kad god stignem pronaći neki novi hobi – govori Maja. I kroz svoje buduće zanimanje, dodaje, htjela bi nastaviti činiti dobro i zato namjerava na Filozofskom fakultetu upisati psihologiju.
– Cijeli me život podupire obitelj koja mi je najveći oslonac. A svakako i moje “osmice”, odnosno prijateljice iz razreda – smije se Maja.
Katarina je pak u svojem razredu galanterista bila jedina djevojka. Kolegama je nesebično pomagala oko gradiva i poticala ih na međusobno razumijevanje i komunikaciju. Na svojoj je koži doživjela vršnjačko zlostavljanje, a njezini učitelji kažu kako se unatoč tome prema svima odnosi s dubokim poštovanjem i ljubaznošću. Dva je puta nastupila na LiDraNu te odigrala važnu ulogu u predstavi naziva “F”, koja je govorila o toleranciji, razumijevanju i prihvaćanju osoba s teškoćama. Nastupila je na Festivalu jednakih mogućnosti, sudjelovala u humanitarnoj akciji i snimanju videa “Osmijeh za Petrinju”, a nekoliko je puta zaslužila i titulu “Najpomagačice škole”. Kad god uhvati vremena, voli otići u šetnju i razbistriti misli, a rado se druži i s prijateljima.
– Vidim se kao gerontodomaćicu jer volim raditi i pomagati starijim osobama. Nije da samo mladima treba vjetar u leđa. Nismo ni svjesni koliko umirovljenika žudi za druženjem – objašnjava Katarina, dodajući da su joj najveća podrška mama, tata i brat blizanac Fabijan koji ju je često branio kada bi se našla u situaciji vršnjačkog nasilja.
Hrabro kroče kroz život
Majke obiju djevojaka Dijana Kovačić i Dijana Kušt iznimno su, dakako, ponosne na svoje kćeri. Maja je s osam godina ostala bez oca, a Katarina se kao mala borila sa zdravstvenim poteškoćama, no ništa ih nije spriječilo, govore mame, da i dalje hrabro kroče kroz život.
– Borci su od samog početka. Nema te prepreke koju nisu nadišle u životu - ističu ponosne majke kroz suze, dodajući da će njihovu nagradu zasigurno dostojno proslaviti.
