Botanički vrt jedna je od najljepših atrakcija u metropoli. Tvrde tako turistički novinari i putopisci koji su mu dodijelili priznanje "najbolje od Zagreba", nagradu web stranice TripExpert. Složili su se da se Botanički tijekom boravka u gradu mora posjetiti, a znaju to i stranci kojih u zelenoj oazi na Marulićevu trgu ima više nego domaćih. Pogotovo za vrućih dana kada je ondje nekoliko stupnjeva hladnije.
Među top pet lokacija
No, ne hrle u Botanički samo turisti. Povećao se i broj kornjača koje plijene pažnju posjetitelja uživajući u suncu na obali pored jezera. Kao da je naslutio da je vrt ponovno hit, vratio mu se i Herman.
Tako su odmilja djelatnici prozvali čančaru koja je bila misteriozno nestala, a sumnja se da ju je netko “posudio” za kućnog ljubimca, pa potom donio nazad. Herman je senzacija na društvenim mrežama, ali i među turistima. Čim promoli glavicu iz grma, “škljocaju” fotoaparatima i mobitelima, želeći mu doći što bliže. No, vole “okinuti” selfi i na mostu, sjedeći u sjenici ili ispred velikog paviljona na jugoistočnoj strani.
– Trudimo se produljiti sezonu kako bi što više ljudi razgledalo vrt. Čuvamo 5000 biljnih svojti, ali nisu sve na otvorenom, pa neke povremeno iznesemo kako bi se mogle vidjeti. Ako je lijepo vrijeme, otvaramo već 1. ožujka, a sezona traje sve do 1. studenog – kaže Vanja Stamenković, stručni savjetnik u vrtu.
Godišnje kroz vrata Botaničkog prođe od 70 do 150 tisuća posjetitelja. Okvirna je to brojka, dodaje, s obzirom na to da se ulaz ne naplaćuje, no njihovi čuvari bilježe kako tko uđe. I među prvih su pet mjesta u Zagrebu po posjećenosti. A zašto Botanički toliko privlači turiste?
– Blizina centru važan je element, no najveća mu je vrijednost to što je sačuvan u izvornom obliku. Od idejnog nacrta iz 1889. nije se puno odstupalo – ističe Stamenović. Jedan od razloga tome jest i činjenica da je 1971. zakonom zaštićen kao spomenik vrtne arhitekture. Svojevrstan je to muzej na otvorenom zbog kojeg su djelatnici odredili i pravila ponašanja koje neki turisti ne razumiju.
Amerikanci odmah na travu
– Čim dođu, Amerikanci sjednu na travu jer je takav kod njih običaj. Kad ih zamolimo da prijeđu na klupu, bez ljutnje se pomaknu – kaže Stamenković.
Stranci često biljke koje vide uspoređuju s florom u svojoj domovini, a znaju i po nekoliko minuta stajati ispred divovskih lopoča ne bi li s infopločica pročitali sve detalje. Vole se zadržati i ispod stabla žalosne sofore kako bi uhvatili savršen kadar.
– Pokažemo im i najstarije drvo, hrast lužnjak od barem 200 godina, koji je stajao na tom mjestu i prije nastanka vrta – zaključuje Stamenković.
