Cave canum. Još se od antičkog Rima pločica s tim natpisom kao upozorenje stavlja na ulaze dvorišta i kuća u kojima boravi pas. Hrvatska inačica glasi “čuvaj se psa“, ali postoje i varijante poput “pazi! oštar pas“, “ovdje čuvam ja”... U varijantama diljem Zagreba ta pločica često dobiva još jedan ne toliko simpatičan dodatak – otvorena vrata na kojima natpis stoji. U tim situacijama pločica prestaje biti upozorenje i postaje prijetnja. Naravno, moguće je da pas u tom trenutku nije u dvorištu, no isto je tako čest slučaj da je uz prolaznike pušten pas bez ikakva nadzora.
U Zagrebu ima oko 44.000 čipiranih pasa, a procjenjuje se da se ukupna brojka kreće od 50.000 do čak 70.000 tisuća. Činjenica je da među njima ima opasnijih i agresivnijih pasa. I nitko ne može prigovoriti vlasnicima što je njihov pas takav sve dok se oni sami odgovorno ponašaju. A to znači da priznaju da ne znaju kako će njihov reagirati na prisutnost nepoznatih ljudi i drugih pasa te da je moguće da bude i opasan. I zato je nužno da ga u šetnji drže na povocu, a ako je to potrebno, da ima i brnjicu te da ga ne ostavljaju bez nadzora kao što je to slučaj u otvorenim dvorištima. Jer vlasnik je prema zakonu dužan brinuti se za svog ljubimca, ali isto tako poduzeti određene mjere sigurnosti kako njihovi psi ne bi ugrožavali druge. I zato se s pravom može prigovoriti onim vlasnicima koji ne žele priznati da njihov pas može biti problematičan i koji se oglušuju na upozorenja. Svaki bi vlasnik trebao biti oprezan, pa čak i ako je njegov ljubimac “najmiroljubiviji, najslađi i najumiljatiji pas na svijetu”. Zapravo većina vlasnika to misli za svoje pse, no njihovo mišljenje ne moraju dijeliti i ostali, bilo da su oni ljubitelji pasa i da imaju svoje vlastite ili da ih se boje. Mnogima lajanje, skakanje i nasrtanje nije nimalo ugodno čak i ako je “prijateljski“ i to treba poštovati. Prečesto se na cesti čuje “ma neće vam on ništa“ i bilo bi bolje kada pas uopće ne bi došao u priliku da “može nešto“.•
a ni sa ženom se nije za šaliti!