Jako mi se sviđa entuzijazam ovih ljudi – govori nam psihologinja Eva Jurković koja je kao i mi, u Maksimiru bila na svom prvom promatranju ptica u organizaciji udruge Biom. I doista, entuzijazma nije nedostajalo u rano subotnje jutro kad se potpuno neočekivano, kao naručen, dogodio povijesni trenutak pored drugog jezera.
- Pa jel to moguće? Patka mandarinka konačno je dobila mladunce! Ovo se prvi put događa nakon što su prije 10 godina pobjegle iz Zoološkog vrta – objašnjava ornitolog Josip Turkalj koji se euforično od sreće hvata za glavu vidjevši doista rijetku i vizualno zanimljivu patku.
- Pa vi na ruci imate tetoviranu pticu, jel vam to neka posebno draga vrsta – upitali smo ga nakon što su se slegnuli dojmovi.
- To je modri vilinski palčić, inače vrsta podrijetlom iz Australije koja se tijekom putovanja tamošnjom divljinom, pojavljivala svuda oko mene pa se to učinilo kao dobar suvenir s uzbudljivog putovanja – prisjeća se jedan od vodiča Biomove ture.
No, putovanje u ornitološke vode započelo je ranije, na drugom kraju svijeta.
- 2015. godine u SAD-u konstatirao sam da su sve travke iste, kao i drveće, a sve su ptice potpuno drugačije jedna od druge. I tada su krenule analize. Prvo sam počeo gledati koliko su ptice u Americi drugačije od onih europskih pa onda i šire – pojašnjava Turkalj.
Uskoro bi veteranom ovog neobičnog sporta mogao postati i Tomislav Jakupinac, student pete godine zoologije kojemu je ovo 12-a tura. No, napominje Jakupinac, nisu sva promatranja ista.
- Ako idete na terene i ciljano tražite određenu pticu, onda čekanje može trajati satima. Primjerice, kosac se traži na poseban način pa vam treba par sati da ga uočite. To je bilo u Gorskom Kotoru i tada smo morali biti jako tihi – otkriva nam Jakupinac.
- Pa što onda radite svo to vrijeme iščekivanja – odmah smo upitali.
- Jednostavno uživate u prirodi i naučite se strpljivosti, jer i je to dio posla - zaključuje budući zoolog, kojemu su ptice ipak najdraže jer su raznolike, ali i misteriozne.
No nisu samo 'ljudi iz struke' šetali Maksimirskom šumom. U turi su već peti put sudjelovale i blizanke Pavković, inače studentice muzikologije, odnosno violine na Muzičkoj akademiji.
- Volim provoditi vrijeme u prirodi, to me doista smiruje. A i stalno primjećujem ptice oko sebe pa mi je u zadnje vrijeme porastao interes za njih – govori nam Ana.
Ubrzo se u grmu pojavila crnokapa grmuša, a nama je bilo gotovo neugodno prekidati Borisa u promatranju jer ove ptice se vole skrivati pa ih češće možemo samo čuti, ali ne i vidjeti.
- Jel smetamo, koja je vaša priča zašto ste danas ovdje – upitali smo informatičara nakon što je spustio dalekozor.
- Dva, tri mjeseca nisam izlazio iz stana, dobro je izaći malo i opet vidjeti poznata lica – kazuje Boris koji je završio trogodišnji tečaj prepoznavanja ptica.
- Onda ste već ekspert? – ne odustajemo s pitanjima.
- Pa ovo mi je već 40. ili 50. tura, prestao sam brojati – odgovara nam Boris.
Inače, udruga Biom osim u Maksimiru, ornitološke ture organizira i na Savici, već iduće subote u 8 sati.
- U zapadnoj Europi promatranje ptica popularno je već 30-ak godina, a to više nije elitna zabava kao nekad. Ne treba vam posebna odjeća, dovoljan je samo dalekozor i dobro naćuliti uši – objašnjava Tea Dorod, stručna suradnica za edukaciju, a mi zaključujemo da tko rano rani, rijetke ptice ugleda.
