Glavni kolodvor najveći je i najprometniji u Hrvatskoj, a svečano otvorenje održano je 1892. godine pod imenom Državni kolodvor. No, nije bio prvi. Jer, dobrih 30 godina prije nego što se uopće počelo s njegovom izgradnjom, glavni željeznički terminal bio je ono što danas zovemo Zapadnim kolodvorom.
Posebno je važan za područje Trešnjevke, jer je od ukidanja Samoborčeka jedina trešnjevačka željeznička stanica, a oduvijek je bila jedina željeznička stanica na pruzi normalnog kolosijeka.pruža cijelom sjevernom granicom Trešnjevke. Željeznička pruga zbog koje je Zapadni kolodvor i nastao, osim toga, uz rijeku je Savu najvažniji faktor oblikovanja Trešnjevke i njezine povijesti. A sve je krenulo 1862. godine, prepričavaju projekta Mapiranje Trešnjevke, kad je u promet puštena pruga na relaciji Zidani Most-Zagreb-Sisak, a zagrebački putnici su vlakove dočekivali na Zapadnom kolodvoru koji se u to doba zvao Zagreb južni kolodvor, što je bilo njegovo prvo ime.
ž
- Njegov položaj podalje od centra (u doba njegove gradnje on se nalazio na krajnjoj gradskoj periferiji) posljedica je izričite želje grada i vlasnika Željeznice da sadržaji koji su se tada vezali uz željeznicu, industrija i vojska, budu podalje od stambenog dijela grada - stoji na web stranici projekta. Gradnju Zapadnog kolodvora, kao i same pruge, preuzelo je (temeljem koncesijskog ugovora) Carsko i kraljevsko društvo Južnih željeznica, prema čemu je kolodvor dobio to ime. Za vrijeme izgradnje kolodvora, probijena je i kolodvorska cesta (danas Ulica Republike Austrije).
U zgradi se nalazila i kolodvorska gostionica čija se terasa nalazila s istočne strane stanične zgrade, a u sklopu kolodvora su uz prugu sagrađene i dodatne kuće za željezničke radnike koje i dan danas postoje te su vjerojatno najstariji objekti koji se nalaze na tlu Trešnjevke. Period nakon puštanja željeznice u pogon koincidirao je s periodom kada se gradsko sajmište nalazilo na mjestu današnjeg HNK (1866.-1891.) i u to vrijeme je težište razvoja grada bilo upravo na području između centra grada i Zapadnog kolodvora te oko njega. Tada su sagrađeni prvi industrijski pogoni i skladišta s trešnjevačke strane, a formirane su i Magazinska cesta kao prometnica koja prati prugu s južne strane te Nova cesta kao najkraća veza kolodvora sa selom Horvati i Savskim mostom.
01. siječnja 1924. godine, uslijed vlasničke promjene nad željezničkim prugama i održavanju, kolodvor je dobio novo ime – Zagreb – Sava, te ga zadržava sve do 1943. kada dobiva današnji naziv – Zapadni kolodvor. Dugi niz desetljeća ovaj je kolodvor predstavljao veliku prometnu barijeru između Trešnjevke i sjevernijih dijelova grada, pa su se dugo pojavljivali prijedlozi za podizanje pruge na stupove ili njeno ukapanje pruge pod zemlju. S druge strane, planirana je i izgradnja podvožnjaka koji bi povezivao Hanuševu ulicu s Magazinskom cestom uz prilaze kolodvorskim kolosijecima. Niti jedan od tih projekata nije ni blizu realizacije.
Uz Zapadni kolodvor vežu se i neke zanimljivosti, poput činjenice da je ondje postavljena prva javna telefonska govornica u Hrvatskoj, još davne 1889. godine. Zapadni kolodvor je također i jedan od rijetkih u kojem se rampa na pružnom prijelazu još uvijek podiže ručno, a ne automatski. No, nažalost, njegovo stanje je danas daleko od blistavog, a prvi pogled na njega ostavlja dojam neodržavanja i nebrige za zdanje koje je, inače, 1986. godine zaštićeno kao kulturno dobro. Zgrada je posljednji put obnavljana 2007. godine, pa još uvijek čeka svoju temeljitu obnovu.
