Nitko ne zna kako su tamo dospjele, niti ih je itko ikada prije vidio. Ribiči s područja Svete Nedjelje nisu mogli doći k sebi od iznenađenja kada je u potoku Velika Sjenokoša u blizini Kerestinca pronađeno desetak odraslih primjeraka europske jegulje (anguilla anguilla), strogo zaštićene riblje vrste.
I ne, ne radi se o ribičkoj priči što potvrđuju i fotografije koje nam je ustupio dugogodišnji ribič Darko Prahin. Ribolovom se, kaže, bavi čitava života i do sada se nikada nije susreo s nečim sličnim.
-Prije mjesec dana Vodno gospodarski odjel za slivno područje grada Zagreba započeo je uređivati potok Velika Sjenokoša uzvodno od jezera u Kerestincu. Bagerist koji je radio na uređenju, uočio je da iz mulja ispadaju zmijolike životinje - prepričava nam Prahin uzbudljive događaje koji su se odvili u potoku na čijim obalama ima nekoliko poljoprivrednih zemljišta. Bagerist mu je potom pokazao tajanstvene životinje od kojih su neke bile uginule.
-Isprava sam mislio da se radi o zmijama bjelouškama koje vole vodu, no vrlo smo brzo shvatili da su to zapravo jegulje. Ni nama nije baš jasno kako su se našle ovdje - ispričao je Darko, čiju je priču nedavno objavio Svetonedeljski list.
Do sada je pronađeno 11 jedinki. Šest ih je uginulo, a preostalih pet je vraćeno natrag u potok. Svi koji su vidjeli jegulje u blagom su šoku i čude se jer ova vrsta ne obitava na širem zagrebačkom području.
-Od malena lovim ribu na potoku, znali smo ih loviti i košarama, vidio sam ovdje svakakvu ribu no nikad prije nismo naišli na jegulju. Jegulja voli plivati uzvodno pa bi trebalo istražiti koliko ih je i kako su ovamo dospjele - priča Prahin. Voda je u ovom djelu potoka Velika Sjenokoša topla i muljevita i to, kaže ribič, jegulji odgovara.
Ribiči za sad ne mogu objasniti kako su jegulje doplivala ovamo. Potok jest povezan s rijekom Savom, no od nje ga dijeli velika brana pa nikome zapravo nije jasno otkuda su i kako došle. Zbog cijele situacije, isprva im ni iskusni ribiči nisu vjerovali da su pronašli jegulje.
-Drago nam je da su opstale. Sada kada su već ovdje, želimo i da ostanu. Zbog toga nikome neću otkriti točnu lokaciju gdje smo ih pronašli kako nekome ne bi palo na pamet da ih lovi. Pobrinut ćemo se da im i dalje bude dobro u našem potoku - zaključuje Darko Prahin.
Nestanak europske jegulje problem je svih rijeka diljem kontinenta, a jedan je od razloga što ova vrsta zahtjeva nezagađenu vodu koje u Europi ima sve manje. Svaka jegulja koja uzvodno pliva europskim rijekama svoj životni put započela je u Sargaškom moru. Golfska ih struja potom nosi prema Europi do koje svaka jegulja pliva čak 5.000 kilometara.
Njihovo putovanje do Europe traje dvije do tri godine, a kada dođe do naših obala i rijeka jegulja postaje prozirna, glisti nalik ribica. Kada uđu u rijeke i narastu, dobivaju prepoznatljiv oblik i zelenkastu boju. Tada putuju uzvodno gdje žive sve do spolne zrelosti kada odlaze natrag u Sargaško more gdje se mrijeste i umiru.
Europska jegulja bila je čest gost u našoj rijeci Neretvi, no i ondje je ima sve manje zbog isušivanja močvara čiji im mulj odgovara, upotrebe pesticida, zaslanjivanja rijeke, klimatskih promjena, ali i zbog nekontroliranog izlova. Jegulja je delikatesna namirnica koja se nalazi na jelovnicima naroda čitavog svijeta. Posebno je cijenjena u jugoistočnoj Aziji gdje se procjenjuje da kilogram košta i do 1.300 eura.
Podsjetimo, početkom 2019. u zagrebačkoj zračnoj luci zaplijenjeno je nekoliko kofera u kojima se nalazilo oko 250.000 jedinki mlađi europske jegulje. Otrkiveno je da mlađ potječe iz Neretve te da je bila namijenjena azijskom tržištu. Na žalost, nakon zapljene svih je 250.000 malih jegulja uginulo zbog virusne zaraze.
Ako ribiči do večeri ne dođu k sebi odvezite ih na hitnu !