I u Crkvi silno su se uzbudili zbog izbora u HDZ-u, baš kao da se radi o izborima za predsjednika države, a ne predsjednika jedne stranke, kojoj sve ide nizbrdo u posljednje vrijeme. Među svećenicima i najširim klerom danima se raspravlja koji je kandidat ne samo najbliži Crkvi, nego i koji će biti dobar za Hrvate i Hrvatsku, što otkriva, zapravo, da je HDZ duboko utisnut u crkveni mentalni sklop i poistovjećen s državom.
“Tomica mora pobijediti, jer će u Srbiji premijer biti Dačić pa treba imati nekoga tko će mu se suprotstaviti”, rekao mi je nekoliko sati prije pisanja ovoga teksta jedan katolički svećenik, koji ne samo što je izborima u HDZ-u time već dao i međunarodnu, odnosno regionalnu dimenziju, nego je jednog od kandidata nazvao – Tomicom. Kao da govori o svom najboljem vjeroučeniku!
Što svećenici i časne sestre vide u Karamarku, teško je definirati, ali se on definitivno kod mnogih iskristalizirao kao najprimjereniji kandidat. Čak toliko da su i neki visoki crkveni krugovi ovih dana među sobom distribuirali anketu iz koje je vidljivo da Karamarko hametice pobjeđuje svoje protukandidate već u prvom krugu! Svi HDZ-ovi predsjednički kandidati imali su kontakte s utjecajnim krugovima u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, kako bi ne samo osjetili bilo klera, nego i otvoreno pridobili svećenike za svoj demokršćanski program. Jer, HDZ se deklarira kao demokršćanska stranka, u što se zaklinju i svi predsjednički kandidati. Svojedobno se čak pričalo da su se okupili biskupi s juga i iz Like kako bi Darka Milinovića instalirali za predsjednika HDZ-a, što je, očito, bila malo preuveličana priča. No, svima je crkveni stav i te kako važan i to ne zbog nominalnog pozivanja na HDZ-ovo demokršćanstvo, nego zbog činjenice da su biskupi listom, baš kao i većina klera, u svojoj duši nepatvoreni hadezeovci, tvrđi i postojaniji čak od mnogih HDZ-ovih viđenih glava, pa čak i od nekih predsjedničkih kandidata.
Zbog toga Crkva nikada nije uspjela formirati svoju (recimo čak pravu) demokršćansku stranku, koja bi s jedne strane imala najširu podršku naroda, a s druge blagoslov crkvenog vrha. Vidjelo se upravo na prošlim izborima kako je prošla priča s HRAST-om, za kojega su se neki biskupi jako zagrijali i otvoreno ga poduprli. HDZ je, naprosto, u crkvenom srcu i zato je razumljiv veliki interes za ove izbore. Crkva još ne može prežaliti Sanadera, koji je u svoje doba bio baš po njezinoj mjeri: demokršćanin, poliglot, elokventan i obrazovan, s jakom crkvenom pozadinom. Naravno, Tuđmana Crkva nikada neće oplakati jer je, bez obzira na svoje komunističko i generalsko korijenje, bio apsolutna persona grata u najvećem dijelu Crkve.
No, kako je Tuđmana nemoguće oživjeti, a Sanadera abolirati od svega što mu se kači za rep, Crkva se treba opredijeliti za novoga svoga miljenika. Neki crkveni krugovi već mu tepaju i govore o “Tomici”, tvrdeći da je on, zapravo, najcrkveniji kadar između ponuđenih kandidata, s jakim osobnim vjerskim (čak desničarsko MI-ovskim) backgroundom. Samo da se i u njemu, kao i u nekim prijašnjim tipovima skrojenima po idealnoj crkvenoj mjeri, ponovno ne razočaraju.
U drugi krug prolaze Tomislav Karamarko i Domagoj Milošević. Pobjeđuje Domagoj...