U pjesmi jednog katoličkog pjesnika o priprostom Kristu koji "i danas
jaše na živini" naći ćemo i ove stihove: "Tvoji učenici
odmagliše daleko / u novim kolima". Koji ovako, koji onako,
no svakako je bilo i onih koji su na uskrsni ponedjeljak u novim kolima
došli i na proslavu rođendana i imendana Josipa Ružmana,
župnika Župe blaženog Alojzija Stepinca, u restoran "Phoenix" u Starom
Čiču kraj Zagreba. Na proslavi je bilo dvjestotinjak uzvanika, uglavnom
svećenika i časnih sestara, a uz jelo, piće, pjesmu i svirku slavilo se
od ručka do večeri. Naravno, neki su mediji Ružmanovo slavlje
podrugljivo i zlurado nazvali tulumom, ali nisu bili daleko od istine.
I službenicima je Božjim teško odoljeti duhu vremena,
ovozemaljskim užicima i nagovoru taštine da se bude u
središtu pozornosti. Takve proslave rođendana imaju uglavnom
tajkuni, političari, estradne i sportske zvijezde. Njima se mjeri
društveni status i moć - ono, dakle, što nećete
naći na imalo zahtjevnom popisu kršćanskih vrlina. Na tulum
je bio pozvan i ministar Šuker, ali nije došao!
Šteta! Višestruka šteta! Jer bi se
tako potvrdila znakovita sličnost između države i Crkve, ali i sličnost
između Šukera i župnika koji na sličan način od naroda
uzimaju novac što se na sličan način troši. Može
li biti ružnije pomisli od pomisli kako se na svećeničkoj zabavi
troši novac što se od vjernika skuplja na misi
kao sveti prilog za Crkvu, njezine potrebe i potrebe njezinih
službenika!?
Ili od pomisli da se u "Phoenixu" trošio novac koji ste dali
za pokoj svoje majke ili oca!? Koliko god je to nevjerojatno, jednako
je nevjerojatno da je Ružman proslavu svog rođendana priredio na
vjerski blagdan, na uskrsni ponedjeljak, što je prvorazredna
bezbožnička drskost koja je svetim danom okrunila svoje samoljublje. Ta
drskost je to veća što upravo (velike) vjerske blagdane
biskupi koriste za prokazivanje i žigosanje konzumerizma i drugih
nepodopština što ih čine građani potkupljeni i
zavedeni jeftinim ovozemaljskim sjajem i senzacijama. Procijenjeno je
da je za proslavu potrošeno 50.000 kuna, što i
nije mala svota: deseci tisuća loše plaćenih radnika ne
zarade toliko ni u dvije godine. Od optužbi za rastrošnost
Ružman se brani uvjeravanjem da ima sponzore, no nisu li sponzorirana
nevaljalstva gora od onih koja sami plaćamo!?
Crkva je u komunizmu za mnoge bila posljednje duhovno i moralno
utočište, jedini prozor nade kroz koji se moglo vidjeti
božansko i moralno svjetlo u represivnoj tami komunističkog režima. U
razuzdanom hrvatskom kapitalizmu, u društvu grabežljivosti i
besramnog izrabljivanja ljudi, u podivljalom liberalizmu koji mladeži
uništava i tijelo i dušu, u društvu u
kojem su političari na to većoj cijeni što su veće udvorice
prema europskim i svjetskim moćnicima, što razmetljivije
rasprodaju i Hrvatsku i što uspješnije obmanjuju
javnost, u društvu koje demografski propada jer su ga
pokvarene elite uvjerile da za rađanje djece nema razloga - tama je
jednako gusta.
Očio je da se takvom društvu dio svećenstva
uspješno prilagođava. Lanjski prijedlog prečasnog
Mije Gabrića s Kaptola da se u južnom tornju zagrebačke katedrale
otvori restoran i Ružmanova proslava rođendana u restoranu "Phoenix" sa
dvije stotina uzvanika, časnih sestara i svećenika, stvarno i
simbolično pokazuju kako je tulum ušao u Crkvu a Crkva
otišla na tulum. S takvom razuzdanošću, koja
prati opću razuzdanost u zemlji, Crkva gubi i povjerenje i moralnu
uvjerljivost. Bez te uvjerljivosti dlazak u crkvu ogoljuje se do puke
obveze i navike, do pukog uzdržavanja institucije bez sadržaja. Jer...
"Tvoji učenici odmagliše daleko / u novim kolima".
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
