Postane li velikogoričkom gradonačelnicom i izgradi li Hlapićgrad, Vesna Škare-Ožbolt bit će prva među političarima koja je ponudila i ostvarila utopiju. Maštograd koji obećava podignuti bilo bi prvo ozbiljenje jedne hrvatske bajke. Postane li gradonačelnicom Velike Gorice, neće biti prvim tko je, premda nije Turopoljcem, došao za gazdu "turopoljske metropole". Ali će ući u gradske anale, kao prva žena gradonačelnica. U anale će ući i "pravi Turopoljac" Tonino Picula postane li gradonačelnikom i drugi put.
Ostvari li svoja obećanja o "vraćanju turopoljskog identiteta" uzgojem turopoljskih svinja i oživljavanjem izumrloga goveda, možda će mu "plemenita općina turopoljska" podignuti spomenik. Sagradi li pak Škare-Ožbolt bajkoviti Hlapićgrad, pamtit će je i daleko od "rodnog" joj Turopolja. Osim originalnog nauma o Hlapićgradu, nakon VG izbora najzvučnijim je još ostao eho Piculina obećanja da će poticati uzgoj turopoljske svinje, autotohtone pasmine svinja potekle s turopoljskih pašnjaka, koja se nekoć žirovala u turopoljskim lugovima! Picula je ponudio i bajkovito oživljavanje davno izumrlog divljeg goveda, koje je u tami povijesti paslo i lutalo Turopoljem!
Kako od goveda znanog kao tur, a po kojemu je navodno i Turopolje dobilo ime, nema gotovo ničega do "priča iz davnine", postane li Picula od "ministra poljoprivrede" gradonačelnikom i bude li se držao svojih obećanja, onda veterinare i genetičare čeka vrlo ozbiljan posao. Do sada su prije izbora političari obećavali sve i svašta, no u Gorici je ponuđeno i ono što može političarska mašta. Do sada su političari radije obećavali mostove i hidrocentrale nego dječje gradove iz bajke.
Mučno su se oslobađali ideala radne zadruge i kulta teške industrije, predrasude da se može raditi samo na polju i u tvornici. Vesna Škare-Ožbolt je prva među političarima shvatila da ono što je Americi Disneyland, Hrvatskoj može biti Hlapićgrad. Ako je VŠO, premda zapravo sama-svoja-stranka, u Gorici ostvarila "nemoguće", dobivši bodove i za Hlapića, onda je moguće da je sposobna ostvariti i bajku o Hlapićevu gradu.
No, čak i neovisno o tome hoće li "oživjeti" Šegrt Hlapić i turopoljsko govedo i svinje, popravni ispit iz izbora za gradonačelnika Velike Gorice nije bio samo obični "pismeni ispit" iz poznavanja hrvatskih bajki ili povijesti Turopolja. Velikogorički bi se izbori mogli pamtiti i kao političko "žirovanje u Maštogradu", kao nadmetanje u osebujnim, pa i bizarnim, ali ostvarivim idejama. Bit će opasno postane li slogan "mašta može svašta" uzorom i drugim političarima, na znatno većim političkim paradama; pa da netko poželi klonirati mamute ili Hrvatsku pretvoriti u zemlju Hlapića.
