Zbog straha 87 posto doktora popusti pacijentima: nepotrebno daju antibiotike i šalju na pretrage

Ti koji daju sve pacijentima budu "najdoktori".

Ta doktorica je tuka, ljude sa jakim glavoboljama se šalje na neurologiju.

Što se tiče mog doktora opće medicine, nikada ne daje antibiotik, dapače, na kraju, kada se neka bezazlena prehlada pretvori u tešku bronhitis ili čak upalu pluća? Mislim da ne bih trebao dalje elaborirati stvari! Jer kako se prije više godina dijelilo antibiotike bespotrebno, sada ih dobiješ nakon 7-10 dana neke "viroze", kada komplikacije već mogu biti vrlo velike? Zapravo bi se odmah trebala izvaditi krv, da se vids ne radili se o nekoj jačoj upali, a za to treba jedan dan?! No, tako se stvari ne odvijaju, već, "Ako Vam nije bolje 5-6 dana dođite opet"? Ali potreba za utopljivanjem, ležanjem kod kuće, puno tekućine, to se desi eventualno od deset ljudi kod jednog, ljudi idu raditi te se obično tada bolovanje pretvori u dva mjeseca?! Zapravo, vrlo aljkavo liječenje naših liječnika opće prakse, čast iznimkama!?

Sjećam se dok su moja djeca bila mala, pedijatar ih je uvijek slao vaditi krv, po potrebi uzimao bris grla. U to vrijeme, neke su se mame žalile da njihov pedijatar nikada nije slao vaditi krv, a bris grla jednostavnoo nije htio napraviti...e sad...krvna slika jasno ukazuje na bakterijsku infekciju, kod klinaca se obično radi o streptokokima. Onda su mame kumile i molile...ma nema što pacijent /ili mama/ TRAŽITI, uvijek je postojao algoritam /recimo...poslije streptokokne angine, naš je pedijatar uvijek tražio EKG...to je standard, neke su se mame čudile/. Sve u svemu ima dobrih i loših doktora, pametnih i ne-pametnih, zbunjenih, zastrašenih sustavom...najvažnije je znanje. Naš je doktor, dr Mladen Paulić /u mirovini je sad, nadam se da je živ i zdrav/ bio pošten, vrijedan i predan. Što nije znao, slao je "dalje" u bolnicu na dijagnostiku.

Jedini spas za zdravstvo je privatizacija i veće participacije za nepotrebne pretrage i lijekove. Preko 50 % naših bolničkih liječnika ništa ne radi. Osobno iskustvo na ORL odjelu jedne zagrebačke bolnice čekao sam tjedan dana u bolnici za najjednostavniju operaciju mukotomije u nosu. Preko 30 specijaliosta i specijalizanata radilo je prosječno 3-5 operacija dnevno zbog nedostatka anasteziologa. Taj posao bi u privatnoj klinici obavio bi jedan specijalista